hrvatski

Liturgijsko ruho 17. i 18. stoljeća iz zbirke župne crkve svetog Nikole u Barbanu

Prilikom pastoralne vizitacije crkvi sv. Nikole u Barbanu pulski biskup Alvise Marcelo 20. svibnja 1659. godine zapisano je sljedeće: „Visitò la Sacrestia posta à mano destra del Choro, hà molti apparati, mà tutti vecchi. Ordinò una pianetta bianca, una pianetta pavonazza, una pianeta e due Tonicelle negre di zambellotto.“ Ipak, povijesni tekstil do danas sačuvan u zbirci liturgijskog ruha i paramenata župne crkve sv. Nikole u Barbanu većim je dijelom nastao tijekom 19. i 20. stoljeća, a svega četiri primjera, o kojima ću ovom prilikom i govoriti, moguće je datirati u razdoblje 17. i 18. stoljeća. Toj malobrojnoj, ali vrijednoj skupini povijesnog tekstila, valja pridružiti i mitru koju je posljednji novigradski biskup Teodor Loredan Balbi (Krk, 1745. – Novigrad, 1831.) 1826. godine poklonio barbanskoj župi. Mitra je najvjerojatnije nastala 1795. godine kada je imenovan biskupom, a izrađena je od bijelog satena s cvjetnim i voćnim motivima izvezenim zlatnim i višebojnim svilenim nitima te biskupskim grbovima na krajevima fanona. Najstariji tekstilni predmet dosada pronađen u zbirci ove župne crkve je misnica od zelenog damasta s uzorkom sitnih savijenih grančica stiliziranog cvijeta nara i tulipana koji se izmjenjuju s obzirom na usmjerenja te ponavljaju u dvije horizontalne linije. Misnicu je moguće datirati u razdoblje između 1625. – 1650. godine. Dekoru ovog damasta koji se naziva a mazze ili a spianzi bliska je i dalmatika iz muzeja katedrale sv. Stjepana u mjestu Caorle pored Venecije te fragment misnice iz zbirke MUO u Zagrebu koja se nekada nalazila u kapeli sv. Sebastijana u Letovaniću kod Siska. Misnica od damasta žute boje, na kojemu je u broché tehnici raznobojnim svilenim nitima protkan cvjetni uzorak velikog raporta, nastala je u razdoblju između 1720. – 1730. godine u nekoj od talijanskih ili francuskih tkalačkih radionica. Identičan tekstil, međutim u vidno lošijem stanju, nalazi se na misnici zbirke Opatske riznice u Korčuli te zbirci župne crkve sv. Antuna Opata Pustinjaka u Velom Lošinju. Komparativni primjeri tkanina nastalih u drugom desetljeću 18. stoljeća, a koji su bliski spomenutoj barbanskoj misnici, u odnosu na varijante stiliziranih biljnih dekora 17. stoljeća pokazuju težnju ka vjernijim i prirodnijim oblikovanju te pripadaju fazi ranog naturalizma u kontekstu povijesno – umjetničke analize tkanina. Tijekom druge polovice 18. stoljeća u modu dolazi čitav niz laganijih i sitnijih cvjetnih dekora najčešće buketića cvijeća koji se nižu u lepršavim vijugavim linijama. Toj skupini tzv. rokoko svila pripada i jedna misnica iz crkve sv. Nikole. Riječ je o žutoj rebrastoj svili dekoriranoj nizom sitnih cvjetnih buketića koji se nižu u vertikalnim vijugavim linijama preko cijele površine tkanine. Ova je misnica najvjerojatnije je rad neke od francuskih tkalačkih radionica, a nastala je u razdoblju između 1760. i 1770. godine. Gotovo identične dekore pronalazimo i na misnicama iz zbirke crkve Santa Buona Nuova u Trevisu te misnici iz župne crkve sv. Antuna Opata Pustinjaka u Velom Lošinju kao i na fragmentu svile koji se čuva u zbirci Cini u Veneciji. U crkvi sv. Nikole u Barbanu nalazi se još jedna misnica koju je moguće datirati oko 1760. godine, a vrlo slične tipologije cvjetnih motiva pronalazimo i na misnici koja se čuva u zbirci katedrale sv. Vida u Rijeci te dalmatici iz zbirke MUO u Zagrebu.

Barban; župna crkva svetog Nikole; povijesni tekstil; svila; liturgijsko ruho

nije evidentirano