hrvatski

Ivan Duknović i arhitektura rane renesanse u Trogiru

Trogir 15. st. obilježile su razaranja i gradnje, a grad je postao najveće gradilište u svojoj milenijskoj povijesti. Politička tranzicija stare jadranske komune s antičkim korjenom, gubitak samostalnosti i ulazak u novi republikanski poredak Venecije nije kao kod drugih gradova na hrvatskoj obali prošao bez posljedica. Opsada Trogira i dugotrajno bombardiranje ostavili su ruševine koje je grad liječio pola stoljeća. Na glavnom gradskom trgu desetljećima su se obnavljale u ratu oštećene javne građevine, katedrala, njen zvonik, zgrada u kojem je bio fontik, skladište i ljekarna, a na katu škola, gradska loža, komunalna palača i brojne druge privatne zgrade i palače. Ratna psihoza obilježila je period od 1453. – 1463. u kojem se nakon pada Konstantinopolisa u Turske ruke očekivao kršćanski odgovor, a grad se euforično pripremao za doček križarske vojske. Šezdesetih godina pad Bosne i kasnije Negroponta upozorili su na nedostatke obrambenog sustava Trogira koji je trebao hitnu obnovu. Završetak rata s Turcima sedamdesetih godina i povratak trogirskog patricijata, kao i ratni plijen koji su sobom donjeli značio je novi graditeljski zamah i nastavak obnove grada koji će označiti period do konca stoljeća. Šezdesetih godina započet je opsežan urbanistički zahvat u Trogiru koji je u potpunosti izmijenio izgled grada. Pod utjecajem humanističke misli staromodna srednjovjekovna komuna započela je renesansnu obnovu.

Renesansa; Duknović; Arhitektura

nije evidentirano