hrvatski

Dekonstrukcija rekonstrukcije - o krstionici trogirske katedrale ponovo i s razlogom

Krstionica trogirske katedrale sv. Lovre (1460- 1467) nastala je po projektu Andrije Alešija i uz sudjelovanje Nikole Firentinca koji se izradom pojedinih reljefa i skulptura priključio njenoj gradnji nakon 1464. godine. Riječ je o dobro proučenom spomeniku tzv. Prijelaznog razdoblja, ili kako se neki put navodi »mještovitog gotičko- renesansnog stila«, o kojem je temelju studiju prije točno jednog stoljeća objavio H. Folnescis (1914). U tom nevelikom osvrtu austrijski istraživač je riješio sve glavna pitanja, od njezine osobite svodne konstrukcije i mogućih veza s lokalnom antičkom baštinom, pa sve do stilskih i atributivnih problema naznačivši uočivši i sudjelovanje Nikole Firentinca u izradi vijenca s puttima koji nose girlande. Nakon njega istraživači su uglavnom bili fokusirani na pitanje autorstva pojedinih reljefa i skulptura (C. Fisković, 1959, I. Matejčić 1988, S. Štefanac 1996), pri čemu je s vremenom udio Nikole rastao a onaj Alešija padao. Posebnim graditeljsko- tehničkim obilježjima krstionice posvetio se još samo R. Ivančević (1985) koji je smatrao kako je ugledanjem na neke antičke spomenike Dioklecijanove palače (peripter Dioklecijanovog mauzoleja, tzv. Mali ili Jupiterov hram) u toj građevini ostvarena »kreativna sinteza u duhu antičko-renesansne obnove« te da ona predstavlja vrhunac »regionalne srednjodalmatinske graditeljske škole XV. stoljeća« u kojoj se metoda montažne konstrukcije Jurja Dalmatinca najcjelovitije ostvaruje. U najnovijem radu o Krstionici (I. Josipović 2009) predložena je jedna sasvim nova, radikalna interpretacija njezina nastanka i posve drugačija uloga Nikole Firentinca. Temeljem novog čitanja jednog već objavljenog dokumenta iznesena je teza po kojoj je zbog problema s konstrukcijom Alešijeve krstionice Nikola Firentinac godine odmah po njezinu dovršetku, krajem 1467. ili početkom 1468. pristupio njezinoj statičkoj sanaciji. Firentinac je tom prilikom djelomično demontirao krstionicu, te uz rekompoziciju starijih dijelova vijenca s Alešijevim puttima isklesao i tri para svojih, dodavši pri tome i glatke ugaone stupiće koji prema predloženoj tezi ranije nisu postojali. Podrobnom analizom iznesenih argumenata u ovom se radu osporava takvo tumačenje nastanka krstionice i restauratorske uloge Nikole Firentinca te se pojašnjavaju neka očito još uvijek otvorena građevinsko-tehnička, stilska i atributivna pitanja. Dovodeći u pitanje i ranije predložene teze o R. Ivančevića o naravi primijenjene »montažne tehnike gradnje« na Krstionici i njezinim vezama s lokalnom antičkom baštinom, kao i o stilskim obilježjima građevinske tehnike općenito, u ovom se radu ujedno redefinira uloga Nikole Firentinca u oblikovanju njezina ukupnog lika, te iznosi prijedlog za njegovim suautorstvom nad tim djelom

Krstionica trogirske katedrale ; Trogirska renesansa ; svođena kamena konstrukcija ; montažna tehnika gradnje ; megalitska tehnika gradnje ; Reljef Krštenja Kristova na pročelju krstionice ; Andrija Aleši ; Nikola Ivanov Firentinac

nije evidentirano