hrvatski

O grčkim i latinskim utjecajima u hrvatskoglagoljskom Fraščićevu psaltiru iz 15. stoljeća

Prema Žitju Metodijevu prvi slavenski prijevod psaltira s grčkoga jezika načinili su sv. Ćiril i Metod između 863. i 869. godine. Nije poznato je li koji rukopis toga prijevoda poslužio u daljnjoj tradiciji teksta. U 11. stoljeću, otkad potječu najraniji sačuvani spomenici psaltira, postoje već četiri redakcije teksta, a do kraja 14. stoljeća u južnoslavenskim zemljama razvile su se još tri. Na temelju velike važnosti koju je ta biblijska i liturgijska knjiga imala u srednjem vijeku za zajedničku i privatnu molitvu te tekstovnih i jezičnih obilježja crkvenoslavenskoga teksta, moguće je pretpostaviti arhetip blizak ćirilometodskom prijevodu. Hrvatskoglagoljski psaltiri s grčkim predloškom, iako iz 14.-16. stoljeća, pripadaju najstarijoj, prvoj ili arhaičnoj redakciji. Osobito je zanimljiv Fraščićev psaltir, prepisan u Istri sredinom 15. stoljeća, kao jedini hrvatskoglagoljski psaltir s komentarom bizantskoga tipa kakav imaju ćirilski komentirani psaltiri. Svojim tekstološkim i jezičnim osobinama pripada dvjema od četiriju najstarijih redakcija crkvenoslavenskoga prijevoda psaltira s grčkoga jezika: prvoj ili arhaičnoj i njoj sličnoj redakciji Hezihijeva komentara. Fraščićev psaltir se u okviru slavenske tradicije smješta s ostalim psaltirima prve redakcije (i redakcije Hezihijeva komentara): s kanonskim (Sinajskim) psaltirom, drugim hrvatskoglagoljskim psaltirima s grčkim predloškom te nekoliko ćirilskih psaltira i opisuju se grčki i latinski utjecaji u njemu.

Fraščićev psaltir; hrvatski crkvenoslavenski jezik; grčki jezik; latinski jezik

nije evidentirano