hrvatski

Uloga registra u prijenosu žiga na temelju ugovora

Prvi problem u procjeni uloge registra u prijenosu žiga na temelju ugovora vezan je uz odnos registriranog i neregistriranog žiga u prijenosu, u državama koje priznaju zaštitu objema vrstama žigovima. Ako postoje različita pravila o prijenosu ove dvije vrste žigova, kao što je to npr. slučaj u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje se common law žig prenosi zajedno s goodwillom poduzeća u kojemu se rabi dok je istodobno registrirani žig slobodan u prijenosu, moguća je situacija da jedan te isti znak nakon prijenosa registriranog žiga bez goodwilla pripada dvjema različitim osobama. U Njemačkoj i SAD pravno uređenje prijenosa registriranog i neregistriranog žiga ne razlikuje se, no činjenica da je riječ o različitim vrstama žigova utječe na ulogu registra u prijenosu žiga. Naime, neregistrirani žig prenosi se izvanregistarski a time se i pravila o dvostrukom raspolaganju takvom vrstom žigova moguće razlikuju od pravila o dvostrukom raspolaganju registriranim žigovima. Dok prema američkom i engleskom pravu u takvim slučajevima prednost imaju registrirani prijenosi kada je riječ o registriranom žigu, u Njemačkoj to nije tako. Tamo je prednost dana onome u čiju je korist otuđivatelj prvo raspolagao, što se jednako odnosi i na registrirani i na neregistrirani žig. No, pravila o dvostrukom raspolaganju registriranim žigom iz američkog i engleskog prava ne primjenjuju se nužno i na common law žig, zbog čega može nastati situacija da je prednost u dvostrukom prijenosu common law žiga dana onome u čiju se korist prvo raspolagalo, što se razlikuje od načela first - to - file koje se primjenjuje na registrirane žigove. Drugi problem u procjenjivanju uloge registra u prijenosu žiga na temelju ugovora vezan je uz činjenicu da pravila o ulozi registra u prijenosu registriranog žiga u pojedinim nacionalnim propisima nisu nedvojbena i jasna, a nisu niti iscrpna. Slijedom toga, moguće su različite interpretacije. Direktiva o žigu ne sadrži odredbe o prijenosu žiga ni o ulozi registra u prijenosu, slijedom čega je situacija u nacionalnim žigovnim propisima država članica Europske unije vrlo šarolika. U Njemačkoj djeluje oboriva presumpcija da je nositelj prava onaj tko je kao takav u registru naveden u kombinaciji s načelom nemo plus juris in alium transferre potest quam ipse habet. To znači da u slučaju dvostrukog prijenosa prednost ima onaj kome je žig prvome prenesen ako uspije dokazati da ga je prvi stekao. Dok to ne dokaže, smatra se da je nositelj onaj tko je u registru kao takav upisan. U slučaju dvostrukog prijenosa žiga u Francuskoj prednost ima onaj tko se prvi registrirao, no to pravilo ne izvlači se iz djelovanja registra već iz općih građanskopravnih pravila o prijenosu stvari i prava. U Hrvatskoj registar djeluje također kao prima facie dokaz o pravnome stanju žiga, slijedom čega će u slučaju dvostrukog raspolaganja prednost imati onaj kome ga daje pravilo nemo plus juris. Slijedom navedenog, u pogledu ove tri države uloga registra u prijenosu žiga na temelju ugovora ne može se procijeniti bez primjene općih građanskopravnih pravila o prijenosu prava, budući da su žigovni propisi insuficijentni. Tek primjenom tih pravila u kombinaciji sa žigovnim propisima može se doći do rezultata. Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo dio Europske unije, tamošnje uređenje slijedom povijesnih razloga bliže je američkom. Oba počivaju na načelu first - to - file, koje u dvostrukom prijenosu prednost daje onome čiji je prijenos prvi registriran. Navedeno upućuje da se ne može izvesti jedinstveni zaključak o tome kakva je uloga registra u prijenosu žiga prema nacionalnim pravilima pojedinih država, bile one u Europskoj uniji ili ne. Za svaku pojedinu državu potrebno je proučiti nacionalna pravila u području građanskog i žigovnog prava te njihovim tumačenjem doći do zaključka. Jedino što je za sve sustave jedinstveno jest to da ni u jednoj od navedenih država registracija prijenosa nije konstitutivna pretpostavka za sam prijenos. Što se žiga Zajednice tiče, valja uočiti da Uredba o žigu Zajednice sadrži nešto opširnija pravila o prijenosu, koja međutim ipak nisu dostatna za izvođenje konačnih zaključaka. Sama Uredba nije vezana ni za jedan konkretan nacionalni poredak na koji bi se in abstracto moglo osloniti u tumačenju njezinih odredaba, već je na prijenos žiga na temelju ugovora pored odredaba Uredbe potrebno in concreto primijeniti i pravila one države na koju upućuju kolizijska pravila sadržana u samoj Uredbi ili pak opća kolizijska pravila prema pravnoj stečevini. Ipak, iako ima i drukčijih stajališta, in abstracto se zaključuje da u slučaju dvostrukog prijenosa nije moguće stjecanje povjerenjem u potpunost registra žiga Zajednice već prednost ima onaj u čiju je korist otuđivatelj prvo raspolagao. U procjenjivanju uloge registra u prijenosu žiga na temelju ugovora treba pridodati i treći problem koji proizlazi iz posebnosti međunarodne registracije i Međunarodnog registra. Prema autonomnim međunarodnim propisima koji čine Madridski sustav međunarodne registracije žigova, a koji se neposredno primjenjuju u državama članicama Madridske unije, registracija prijenosa nije konstitutivna za prijenos. Istodobno, tu nedostaju pravila o djelovanju registracije prijenosa prema trećima već se primjenjuje pravilo o učincima Međunarodnog registra kao prima facie dokazu pravnog stanja međunarodne registracije. Na svaki se prijenos žiga stečenog na temelju međunarodne registracije primjenjuju nacionalna pravila države na koju se prijenos odnosi, ali ne i nacionalna pravila o registru jer se nacionalni registar na takve žigove ne odnosi. Slijedom svega uočava se da postoje tri paralelena režima i tri različita registra koji mogu proizvoditi učinke na području svake pojedine države članice Europske unije, a dva na području drugih država. U prvome slučaju to su nacionalni registar, registar žiga Zajednice i Međunarodni registar. U drugome slučaju to su nacionalni i Međunarodni registar. Moguće je da prema pravilima koja se primjenjuju u tim paralelnim režimima uloga registra na području iste države bude različita u odnosu na različite žigove. Ona ovisi o putu registracije kojeg odabere podnositelj prijave za registraciju žiga.

žig; prijenos žiga; registar žiga

nije evidentirano