hrvatski

Pravni status autorskih djela stvorenih u radnom odnosu na sveučilištu

Kontinentalnoeuropski autorskopravni sustavi (droit d' auteur sustavi) u pristupu rješavanju problema određivanja ovlaštenika autorskih prava na djelima stvorenim u radnom odnosu priklanjaju se načelu intelektualnog vlasništva prema kojem autorsko pravo, pa i na onim djelima koja su stvorena u radnom odnosu, pripada fizičkoj osobi koja je djelo stvorila – autoru. Anglosaksonski (copyright) pristup priklanja se radnopravnom načelu da autorska prava na takvim djelima pripadaju poslodavcu. U hrvatskom autorskopravnom zakonodavstvu se do njegovih temeljitih izmjena 2003. godine, te suprotno sadašnjem stanju, primjenjivalo načelo karakteristično za anglosaksonski pristup. Poslodavac je tijekom razdoblja od 5 godina na temelju zakona imao pravo iskorištavanja autorskoga djela stvorenog u radnom odnosu. S druge strane, u Njemačkoj, Francuskoj te (danas) u Hrvatskoj poslodavac si mora ugovorom o radu ili drugim ugovorom sklopljenim s zaposlenikom priskrbiti pravo iskorištavanja autorskog djela nastalog u radnom odnosu jer na temelju zakona, osim u iznimnim slučajevima (računalni programi i audiovizualna djela), ne stječe nikakvu mogućnost iskorištavanja takvih autorskih djela. U nedostatku posebnih pravila o autorskim djelima stvorenim na sveučilištu, primjenjuju se opća pravila o pripadanju autorskog prava na takvim djelima. Tako i ovdje sveučilišta (odnosno u Hrvatskoj sastavnice) kao poslodavci mogu tek na temelju ugovora s autorom - zaposlenikom steći prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog u radnom odnosu. Budući da u njemačkom, francuskom i hrvatskom zakonodavstvu nema posebnih odredaba o tome na koji način u ugovorima o radu valja urediti pitanje raspolaganja autorskim pravom u korist poslodavca, pa i poslodavca - sveučilišta (odnosno u Hrvatskoj sastavnice) primjenjuju se opće odredbe o raspolaganju autorskim pravom. Na pravnodogmatska shvaćanja o naravi takvih raspolaganja u pojedinim pravnim sustavima presudan utjecaj imaju učenja, odnosno teorije o monističkom i dualističkom uređenju sadržaja autorskoga prava. Ako je riječ o monističkoj teoriji, koja je utjelovljena u njemačkom i hrvatskom zakonu o autorskom pravu, poslodavac može ugovorom od zaposlenika steći tek prava iskorištavanja koja se konstitutivnom derivativnom sukcesijom osnivaju na imovinskoj komponenti autorskoga prava. Ako je riječ o dualističkoj teoriji, na kojoj se temelji francuski zakon, tada poslodavac može potpunom ili ograničenom cesijom steći imovinska autorska prava. U potonjem slučaju riječ je o translativnoj derivativnoj sukcesiji. Međutim, u samim ekonomskim učincima opisana pravna raspolaganja u bitnome se ne razlikuju. Njemački, francuski i hrvatski zakon u kojem se uređuje autorsko pravo sadrže opće odredbe o autorskom ugovornom pravu koje su usmjerene na stvaranje povoljnijeg pravnog položaja za autora, što se može primijeniti i na autora-zaposlenika te posebice na autora - zaposlenika na sveučilištu odnosno sastavnici. To su npr. odredbe o zabrani raspolaganja imovinskom komponentom autorskoga prava na svim budućim autorovim djelima ili obvezatan pisani oblik autorskih ugovora. No, tu valja uočiti da je ponekad sudska praksa sklona i takve odredbe tumačiti u korist poslodavca, kada je riječ o autorskim djelima stvorenima u radnom odnosu. To je npr. slučaj u Njemačkoj gdje se (za razliku od Francuske) priznaju i prešutna raspolaganja imovinskom komponentom autorskoga prava na autorskim djelima stvorenim u radnom odnosu. Hrvatska se sudska praksa o tom pitanju, prema dostupnim izvorima, do danas nije imala priliku odrediti. Ovdje valja uočiti i načelo specifikacije propisano u francuskom zakonu, po kojem je francusko pravo povoljnije za autora-zaposlenika od hrvatskog i njemačkog prava u kojima se ovo načelo ne primjenjuje. I bez obzira na to što se iz izloženog može uočiti da u Hrvatskoj sastavnice mogu samostalno urediti pravni status autorskih djela nastalih na sveučilištu, uloga sveučilišta je nezaobilazna. Sveučilište putem svojih tijela djeluje kao funkcionalno - integrirajući čimbenik te u tome smislu nastoji osigurati jedinstveno i usklađeno djelovanje svojih sastavnica u skladu sa strateškim i razvojnim odlukama o akademskim pitanjima i o profiliranju znanstvenih istraživanja kao i jedinstveno i usklađeno djelovanje u financijskom poslovanju i pravnom prometu, investicijama, razvojnim planovima te u nastupu prema vanjskim partnerima u znanstvenim djelatnostima i visokom obrazovanju. Takva je uloga sveučilišta propisana u hrvatskom Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, pa ju valja slijediti i u znanosti i istraživanju te umjetnosti na sveučilištu.

autorsko pravo; radni odnos; autorska djela stvorena u radnom odnosu; autorska djela stvorena na sveučilištu; raspolaganje autorskim pravom

nije evidentirano