hrvatski

Neke refleksije o Direktivi 2006/1237EZ o uslugama na unutarnjem tržištu i kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava

U svezi sa stupanjem na snagu Direktive 2006/123/EZ Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. uslugama na unutarnjem tržištu razvila se diskusija o tome primjenjuje li se ova Direktiva i na kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava. Među službenicima Europske komisije prevladava shvaćanje da bi se Direktiva o uslugama trebala primijeniti i na kolektivno ostvarivanje dok se u radu izlaže teza da je kolektivno ostvarivanje izuzeto iz opsega učinaka Direktive o uslugama. Nije sporno da djelatnost kolektivnog ostvarivanja jest pružanje usluge na unutarnjem tržištu te da je kao takvo podvrgnuto pravilima zaštite tržišnog natjecanja. Udruge za kolektivno ostvarivanje tradicionalno su ustrojene po teritorijalnom načelu te su do sada imale ili pravni ili faktični monopol. Odnosi između udruga za kolektivno ostvarivanje te njihove međusobne ovlasti u zastupanju repertoara tradicionalno se uređuju na temelju ugovora o uzajamnom zastupanju kojima je sadržaj standardiziran pod okriljem CISAC. Ti su ugovori bili predmetom ispitivanja od strane Europskog suda pravde i Europske komisije te su u njima do danas uklonjene klauzule koje su ocijenjene kao suprotne pravilima o tržišnom natjecanju na unutarnjem europskom tržištu kao i klauzule koje su se smatrale potencijalnim izvorom mogućnosti zlouporabe monopola. Djelatnost ostvarivanja autorskog i srodnih prava ne bi se mogla svrstati među izuzetke od primjene Direktive o uslugama koji su u njoj propisani. Europski sud pravde jasno je u predmetu BRT II izrazio stajalište da one ne izvršavaju usluge od općeg gospodarskog interesa, stoga se djelatnost kolektivnog ostvarivanja ne može svrstati u izuzetke od primjene Direktive o uslugama iz njenog čl.2/2/a. Također, ne može se svrstati ni u izuzetak iz njenog čl. 17/11 gdje je propisano da se sloboda pružanja usluga ne odnosi na autorsko i srodna prava. No, i bez obzira na to što o tome nema izričitih odredaba, bitna obilježja djelatnosti kolektivnog ostvarivanja govore u prilog tezi da se Direktivu o uslugama ne bi moglo primijeniti na djelatnost kolektivnog ostvarivanja autorskih i srodnih prava. Ograničenja koja se uobičajeno propisuju u zakonima država članica Europske unije u odnosu prema kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava nisu diskriminatorna ali su ujedno nužna i razmjerna. Ona ne stavljaju u nepovoljniji položaj strance u odnosu prema domaćim državljanima, ona su nužna za ostvarenje cilja zbog kojeg postoji kolektivan način ostvarivanja autorskog i srodnih prava te su razmjerna cilju koji se takvim ostvarivanjem želi postići. Osim što imaju ulogu prikupljanja i raspodjele autorskih naknada kao i naknada za iskorištavanje predmeta srodnih prava, udruge za kolektivno ostvarivanje imaju nezaobilaznu ulogu u ostvarivanju i promicanju umjetnosti, kulture i kulturne te jezične raznolikosti. One omogućuju da pored ostalih i mali te ekonomski slabiji nositelji prava s uspjehom ostvare svoja autorska i srodna prava kao i da male kulture te nekomercijalna umjetnička djela i predmeti srodnih prava ostvare primjerenu nagradu za iskorištavanje u javnosti. Kulturni ciljevi koje ostvaruju udruge za kolektivno ostvarivanje kao i jamstvo da svi autori i nositelji srodnih prava, bez obzira na državljanstvo i ekonomsku snagu s uspjehom ostvaruju nagradu za iskorištavanje svojih autorskih djela i predmeta srodnih prava, jesu ciljevi od općeg interesa o kojima Europska unija vodi računa. Vezano uz pojedinačne odredbe Direktive o uslugama u odnosu prema djelatnosti kolektivnog ostvarivanja zaključuje se da sustav prethodnog odobrenja i naknadne kontrole zakonitosti rada udruga za kolektivno ostvarivanje koji je propisan u hrvatskom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima NN 167/03 i 79/07. nije suprotan načelima slobode pružanja usluga. Pretpostavke za dobivanje takvog odobrenja su nediskriminatorne, opravdane ciljevima od javnog interesa koji se njima postiže te proporcionalne tim ciljevima od javnog interesa, jasne, nedvosmislene i objektivne, transparentne i pristupačne. Sam uvjet pribavljanja prethodnog odobrenja opravdan je jer je nediskriminatoran, nužan te proporcionalan. Monopolni položaj udruge za kolektivno ostvarivanje nije suprotan zabrani kvantitativnih ograničenja koja je propisana u čl.15/2/a Direktive o uslugama. Monopol, bio on faktični ili pravni, u djelatnosti kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava nastaje po prirodi stvari. On nije diskriminatorni, kako ne prema članovima udruge, tako niti prema korisnicima. On je nužan jer na drugi način udruge za kolektivno ostvarivanje ne bi mogle ostvariti svoju kulturnu ulogu. Također, takav je sustav i razmjeran jer korist koja se njime postiže u ostvarenju cilja puno je veća od eventualne štete koju propisani monopol nosi. Iz svega slijedi da je kolektivno ostvarivanje složen poslovni model sa svojim osobitostima koje ga izdvajaju od svih drugih vrsta usluga i svakako zaslužuje posebno uređenje koje će uvažiti potrebe za zaštitom kulturnih i umjetničkih interesa a ne tek usko shvaćenih isključivo komercijalnih interesa.

Direktiva 2006/1237EZ o uslugama na unutarnjem tržištu; kolektivno ostvarivanje; autorsko i srodna prava

nije evidentirano