hrvatski

Julije Bajamonti (1744.-1800.): Glazbeni rječnik. Transkripcija, prijevod, komentari

Glazbeni rječnik splitskog polihistora Julija Bajamontija njegovo je najopsežnije glazbenoteorijsko djelo, datirano u posljednju četvrtinu 18. stoljeća. To je prvi, enciklopedijski koncipiran glazbeni rječnik u Hrvatskoj, u kojem se obrađuju brojni glazbenoteorijski pojmovi, oblici i instrumenti od razdoblja antike do Bajamontijeva vremena, a koncipiran je oko 1788. godine. Ne može se, međutim, pouzdano tvrditi koliko dugo je Bajamonti radio na sastavljanju i kompiliranju građe, ali se čini opravdanim konstatirati da posao praktički nije u potpunosti dovršio. Originalni rukopis od 165 listova pisan je na papiru formata 14, 5 x 19, 2 cm, uvezan u tvrde, kartonske korice 14, 5 x 20, 1 cm, na kojima je nalijepljena etiketa sa signaturom I a 9 i olovkom dopisan naslov Musica, a danas se čuva u Muzeju grada Splita. Rječnik donosi nešto više od tri stotine glazbenih termina, a čitavo je djelo kompilacijski rad, budući da je objašnjenje svakog termina zapravo citat iz nekog bilo glazbenog bilo neglazbenog traktata. Tekst je pisan talijanskim i francuskim jezikom, s ponekim latinskim i grčkim citatima. Slijedeći temeljnu koncepciju čitavog rada, a to je dešifriranje, tumačenje, analiza i usporedba pojmova i natuknica iz Bajamontijeva leksikona s izvornim predlošcima, građa je podijeljena na odsjeke koji sintetiziraju cjelokupnu glazbenu problematiku unutar dviju muzikoloških subdisciplina: a) glazbene historiografije (glazbenoteorijske refleksije i pojmovi koji impliciraju posebne momente u evolutivnom procesu kompozicijske prakse i tonskog sustava u cjelini: poglavlja o tonalitetu, modalitetu, kontrapunktu, ritmu, mjeri, taktu i notaciji) ; b) organologijske klasifikacije instrumenata obuhvaćenih tekstom. S obzirom da je autor Glazbenog rječnika polihistor, čije vrhunsko obrazovanje zadire u razna područja znanosti i umjetnosti, znatno prekoračujući i šire granice muzikologije, nužan je bio iskorak u interdisciplinarnost, odnosno multidisciplinarnost. Obrađujući pojmove koji zahtijevaju pomicanje fokusa pažnje s kozmološko- numeričkih na antropološko-psihološke i estetičko- filozofijske teme povezane s glazbom, prešlo se okvire isključivo ontološke problematike i pokazalo polisintetičku, višeslojnu artikulaciju imanentnu izvornom tekstu. Stoga se u trećem velikom odsjeku Multidisciplinarni pristup obradi glazbenih termina obrađuju kompleksi odnosa glazbe s prirodnim znanostima, medicinom, psihologijom, poezijom i filozofijom, u onoj mjeri u kojoj izričito korespondiraju s Bajamontijevom elaboracijom pojmova.

Julije Bajamonti ; glazbeni rječnik ; Split ; Dalmacija ; Hrvatska ; teorija glazbe ; glazbena leksikografija ; prosvjetiteljstvo u Dalmaciji ; 18. stoljeće

nije evidentirano