hrvatski

Uloga i osposobljenost dionika u upravljanju i turističkoj valorizaciji zaštićene prirodne i spomeničke baštine

Bitna odrednica prostora istočne obale Jadrana jest bogatstvo zaštićenih područja, kako po osnovi prirodnih ljepota i rijetkosti, tako i po osnovi bogate kulturne i spomeničke baštine. Sustav upravljanja ovim resursima definiran je na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, te se, tako višeznačno određen, susreće s nizom problema, od nekodiranih zakona, sektorskih pritisaka, koordinacije i kapacitiranosti institucija upravljanja te financiranja. S druge strane, suvremeni trendovi razvoja turističke potražnje, u vidu zahtjeva za aktivnim odmorom te raznolikosti i neponovljivosti ponuđenih sadržaja, vode ka turističkoj valorizaciji zaštićenih vrijednosti. U tom kontekstu, sve se više ističe uloga lokalne zajednice u upravljanju te turističkoj valorizaciji zaštićene prirodne i spomeničke baštine. Pri tome se nužno nameće pitanje njene spremnosti i osposobljenosti za sudjelovanje u upravljanju. U radu se navedeni problemi ispituju na primjeru Parka prirode Lastovsko otočje te na primjeru Salone. Park prirode Lastovsko otočje nalazi se na području otoka Lastova i okolnih pučinskih otoka. Karakteristika ovog područja je decenijska izoliranost, koja je rezultirala očuvanim prirodnim bogatstvima, specifičnom kulturom i običajima, ali i malobrojnom i relativno starom lokalnom zajednicom. S druge strane, Salona, jednom središnje naselje istočne obale Jadrana, danas je skoro zaboravljeni dragulj u srcu urbane aglomeracije Trogir-Kaštela-Solin-Split, nagrižena industrijom, prometom, stambenom izgradnjom. Lokalna zajednica mnogoljudna je i mlada. Međutim, u oba slučaja lokalna zajednica nije svjesna razvojnih i gospodarskih mogućnosti koje pružaju zaštićena područja. Istraživanje sustava upravljanja, kao i stavova lokalne zajednice u ova dva, naizgled dijametralno suprotna slučaja (po karakteru zaštite, lokaciji zaštićenog područja, površini, administrativnom ustroju okolnog područja, karakteristikama lokalne zajednice, razvijenosti, resursima i sl.), ukazuje na, na žalost, iste i slične probleme. Institucije sustava ne funkcioniraju, ili barem ne efikasno ; s druge strane, lokalna zajednica ni u jednom slučaju nije osposobljena za odgovorno sudjelovanje u upravljanju razvojem. Odatle se i nije za čuditi što resursi, iako zaštićeni, propadaju, a turističke valorizacije ovih dobara de facto nema. Rad završava s nizom prijedloga unaprjeđenja sustava upravljanja, posebice na lokalnoj razini, kao i prijedlozima u svezi osposobljavanja lokalne zajednice za upravljanje razvojem i turističke valorizacije zaštićene prirodne i spomeničke baštine.

turizam, okoliš, zaštićena područja, upravljanje zaštićenim područjima, turistička valorizacija zaštićenih područja

nije evidentirano