hrvatski

Neoliberalni totalitarizam kao zatiranje javnog dobra

Glavna je značajka totalitarizma kao ideologije, kao prakse i kao političkog sustava težnja za potpunim ovladavanjem društvenim i individualnim (javnim i privatnim) životom građana. Klasični oblici totalitarizma – poput fašizma, nacionalsocijalizma, staljinizma – zasnivali su se neposredno na represiji i teroru, dok se neoliberalizam kao suvremeni oblik totalitarizma tek posredno zasniva na represiji i teroru dok se neposredno temelji na manipulaciji. Manipulacija počinje u medijskom prostoru odakle gotovo neprimjetno prelazi u manipulaciju u političkoj domeni te naposljetku u manipulaciju »krajnjim argumentom« fizičke moći u prepoznatljivim oblicima represije i terora (waterboarding, Guantanamo, napad na Irak, politička umorstva i sl.). Osim prema metodologiji, klasični i suvremeni totalitarizam razlikuju se i prema nositelju ; dok je nositelj, odnosno subjekt klasičnog totalitarizma u pravilu devijantni oblik državne tvorevine, suvremeni je totalitarizam mrežnog karaktera i nema striktnog državnog nositelja. On je, u najdubljem smislu, protu- državan, jer potpuno uništenje države kao civilizacijske tvorevine i kao ustanove javnog dobra predstavlja jedan od krajnjih ciljeva suvremenog totalitarizma. To međutim ne znači da države, posebice one najmoćnije koje teže svjetskoj dominaciji, ne mogu u većoj ili manjoj mjeri biti nositelji totalitarnih težnji. No, upravo u mjeri u kojoj izražavaju i provode totalitarne težnje one same dospijevaju u vazalni položaj prema mrežnom subjektivitetu totalitarnog interesa i postaju sredstvom za ostvarivanje tog interesa. Utoliko neoliberalni totalitarizam u prvom redu razara demokratsko tkivo i izvorne javne funkcije svojih državnih nositelja. Neoliberalni totalitarizam sadržajno je određen i vođen trostrukim ciljem: 1. u sferi države to je zatiranje države shvaćene kao res publica i pretvaranje državnog aparata u instrument totalitarnog interesa ; 2. u sferi društva to je uništavanje proizvodnje kao osnovice za uspostavljanje društvene strukture i njeno svođenje na instrument trgovinskog i bankarskog sustava ; 3. u sferi duhovnosti to je zatiranje kreativnosti i kritičnosti, njihovo nadomještanje diktatom isprazne ispravnosti te sustavno uništavanje znanosti, obrazovanja i kulture uopće kao područja javnog dobra. Posebna je nakana ovog izlaganja rasvijetliti fenomenologiju djelovanja neoliberalnog totalitarizma iz mrežnog punkta u znanosti i visokom školstvu u Republici Hrvatskoj.

neoliberalizam; totalitarizam; javno dobro; manipulacija; bioetika

nije evidentirano