hrvatski

Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma

Povijesno gledajući, između sestrinstva i etike postojala je stalna bliska veza, jer je sestrinstvo nastalo u praksi i tradiciji njegovanja bolesnika i ranjenika, a uloga medicinskih sestara se najčešće promatrala kroz prizmu moralne vrline, odnosno kao činjenja dobra. Tek krajem 19. stoljeća sestrinstvo se od sporednog i manje važnog posla u ubožnicama ili bolnicama počelo preobražavati u priznatu i potrebnu profesiju. Uz stvaranje teorijsko- metodološke osnove i osposobljenosti za stručnu ekspertizu, postizanja prepoznatljivosti profesije u javnosti, organiziranosti profesije, rasvjetljavanje bioetičkih aspekta sestrinstva postalo je pretpostavkom za provođenja suvremenih i najviših standarda u praksi sestrinstva. Bioetika u sestrinstvu predstavlja pluriperspektivno područje na kojem se u interakciji različitih perspektiva stvaraju uporišta i mjerila za orijentiranje u pitanjima koja se odnose na život bolesnika u svim njegovim aspektima i fazama, na očuvanje života, očuvanje ili podizanje kvalitete života kroz pomoć pojedincu u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, kako bi on to učinio samostalno, kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje. Bolestan ili zdrav čovjek treba biti postavljen u samo središte interesa i njegove potrebe trebaju se sagledavati multidimenzionalno, kroz interaktivnost čovjeka u odnosu prema sebi, drugim ljudima i prirodi. Područje bioetike u sestrinstvu u Hrvatskoj u povojima je, postoji tek mali broj radova koji se odnose na njezin predmetni okvir, metodološku posebnosti, te povijesnu i razvojnu perspektivu. Stoga ovaj rad pruža povijesni pregled razvoja sestrinstva, posebice razvoja sestrinstva u Hrvatskoj, prikaz etičkog prosuđivanja kroz znanstvene i neznanstvene etičke perspektive, te otvora pitanja koja se nameću modernom sestrinstvu u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma.

sestrinstvo; medicina; zdravstvena skrb; filozofija; bioetika; integrativna bioetika; pluriperspektivizam

nije evidentirano