Simbolika životinja u tekstovima sv. Ambrozija (CROSBI ID 203165)
Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Tukara, Drago
hrvatski
Simbolika životinja u tekstovima sv. Ambrozija
Članak je podijeljen na četiri naslova. Autor u prvom dijelu obrazlaže osnovne pojmove i kontekst zadane teme. Naglasak je na pojmu Misterija u čijoj se sjeni kriju sva stvorenja Božja i koja u njemu pronalaze svoj smisao, početak i kraj. Radi se odrazu 'slike Misterija' u njegovim stvorenjima, i obratno. Ističe se osobnost i djelovanje svetoga Ambrozija koji je i sam stajao pred Misterijem kao 'nejasnim argumentom'. Upravo tu teološku nejasnoću članak želi pojasniti promatrajući ondašnju crkvenu praksu koja je težila spoznaji i objašnjenju samoga Stvoritelja u prirodi. Odmah uz bok Misteriju nalazi se čovjek, pa stoga autor prelazi na stvarnost u kojoj se nalazi sam čovjek. Jednostavno želi uspraviti čovjeka, usmjeriti njegovu duhovnu stvarnost prema nebeskoj i nevidljivoj preko ove zemaljske i vidljive. To čovjekovo usmjeravanje autor istražuje na temelju tumačenja simbolike krilatih životinja. Treći dio članka govori o Božjem zoološkom vrtu. Interpretirane krilate životinje su: galeb, pčela, orao, sivi sup, roda, ptica feniks, jarebica, lastavica, grlica i golubica. Naime, ove su krilate životinje pronašle mjesto u teološkoj i pastoralnoj misli svetoga Ambrozija. Tekstovi koji su uzeti u istraživanje aludiraju na osnovnu metodu koju su koristili crkveni Oci a po kojoj su na primjeren način kroz katehezu i propovijedi tumačili otajstvo vjere, a što je postalo kao 'traditio apostolica' današnjoj Crkvi Članak završava stavljanjem naglaska na otkrivanje harmoničnosti svega stvorenoga, ponajprije između čovjeka i životinje. Njih dvoje čine pozitivni pristup stvarateljskom Božjem planu, te upućuju na međusobne sličnosti i različitosti.
Sv. Ambrozije; Misterij; Stvoritelj; stvorenja; čovjek; narav; simbolizam krilatih životinja; harmonija među stvorenjima
nije evidentirano
engleski
Symbolism of Animals in St. Ambrose’s Texts
The article is divided into four headlines. In the first part the author explains the basic terms and the context of the theme specified. The emphasis is on the idea of Mystery in the shadow of which all God’s creatures hide and find in it their mission, the beginning and the end. It is about the reflection of the “image of Mystery” in its creatures, and vice versa. The author gives prominence to the personality and activity of St. Ambrose who himself stood before the Mystery as before a “vague argument”. It is just that theological vagueness that the article wants to clarify observing the Church practice of that time, which aspired to comprehend and explain the Creator himself in the nature. Man stands just by the Mystery’s side, and for this reason the author moves on to reality in which is man himself. He simply wants to raise man upright, to steer his spiritual reality in the direction of heavenly and invisible, above this world’s and visible reality. The author investigates that steering of man for heavenly explaining the symbolism of winged animals. The third part speaks about God’s zoological garden. The interpreted winged animals are: seagull, bee, eagle, griffon vulture, stork, phoenix, partridge, swallow, dove and hen-pigeon. Namely, these animals have found their place in St. Ambrose’s theological and pastoral thought. The texts taken for the investigation allude to the basic method used by the Church Fathers who by that method, through catechesis and sermons, adequately explained the mystery of faith, which has become like “traditio apostolica” in today’s Church. In the end the article puts emphasis on finding out the harmony between all created, first of all the harmony between man and the animal. These two make a positive approach to God’s creation plan, and also point to their mutual similarities and dissimilarities.
St. Ambrose; Mystery; Creator; creatures; man; nature; symbolism of winged animals; harmony between created
nije evidentirano
