hrvatski

Slika žene u misli crkvenih otaca

Bez sumnje se može utvrditi kako su dvije biblijske figure, Eva i Marija, utjecale na shvaćanje žene kod crkvenih otaca. Svakako treba uzeti u obzir povijesni i kulturološki kontekst prve Crkve ako se želi dobronamjerno razumjeti stav i razmišljanje koje pronalazimo u pisanim tragovima najodgovornijih u prvim kršćanskim zajednicama. Činjenica je da je žena bila u inferiornijem položaju u odnosu na muškarca, što nam svjedoči antika, helenizam ili rimski sustav. Njezina inferiornost bila je najočitija u negiranju njezina dostojanstva i ugleda, što je označavalo nejednakost s obzirom na muškarca. Dolaskom evanđeoske poruke stvara se napetost, što se očituje ponajprije u otačkim tekstovima, bilo da su nastali na temelju egzegeze biblijskih tekstova bilo na temelju osobnog promišljanja. U otačkim tekstovima ponajviše se pojavljuju Eva i Marija koje najbolje očituju napetost i stvaranje dva pola unutar kojih se odvija svaki drugi govor ili razmišljanje o ženi. Izvan tih okvira ili polova ne izlazi ni govor crkvenih otaca. Eva će tako predstavljati ženu koja se nalazi u životno inferiornijoj situaciji, a Marija cilj prema kojem ova »inferiornija žena« teži i s kojim se treba na neki način identificirati1. 2 Ne samo Eva i Marija, nego i druge biblijske ženske figure, bile su dobar povod razmišljanju o ženi. U većini slučajeva one su poslužile kao nadahnuće za (ne)moralni govor koji je trebao potaknuti na promjene unutar osobne savjesti ili unutar određene zajednice. S manjom ili većom nespretnošću, crkveni su oci pisali i razmišljali o ženi, što je koji puta izazivalo, i izaziva, još veću napetost između muškarca i žene. U svakom slučaju, u pozadini govora o ženi stoji moralna pouka upućena kršćanskoj zajednici, za što će nam poslužiti neki od kršćanskih pisaca prve Crkve.

žena, crkveni oci

nije evidentirano