hrvatski

Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj - slikari, radonice, utjecaji

Doktorskim radom istražen je korpus štafelajnog slikarstva baroknog razdoblja u sjevernojadranskoj Hrvatskoj. Uključena su sva slikarska djela od sredine 17. do treće četvrtine 18. stoljeća koja se mogu povezati s naručiteljima u regiji, bez obzira na njihovu likovnu vrsnoću i stilske značajke. Na temelju opsežnog terenskog uvida i analize građe različitog stupnja obrađenosti, protumačena su obilježja slikarske kulture baroka u regiji. Ishodišta i obilježja slikarske kulture sagledana su i protumačena u odnosu prema relevantnim umjetničkim središtima i glavnim odrednicama barokne slikarske prakse, kao i u odnosu na posebnosti zavičajne tradicije i povijesnih okolnosti. U prvom poglavlju, koje obuhvaća razdoblje od 1650. do 1700. godine, razmatra se utjecaj Venecije kao primarnog slikarskog središta i specifičnosti njezine slikarske situacije tijekom 17. stoljeća. Djela venecijanskih i venetskih slikara analiziraju se s obzirom na njihove autore, stilsko podrijetlo, naručitelje i ikonografske sadržaje. Posebno poglavlje posvećeno je aktivnosti slikara koji djeluju u lokalnim sredinama uz nastojanje da se protumači motivacija različitih skupina njihovih naručitelja. Preciznije su rekonstruirani opusi „udomaćenih“ majstora i opisane osnovne značajke njihove slikarske prakse, često upućene na predloške. Sljedeće poglavlje bavi se djelima prve polovice 18. stoljeća, prije svega radovima venecijanskih slikara i njihovim naručiteljima, ali i utjecajem mletačkih predložaka i modela na periferijske slikare prisutne u regiji te obilježjima i ishodištima lokalne slikarske produkcije. U poglavlju o djelima majstora iz srednjoeuropskog kruga tumači se dinamika odnosa periferije sa sekundarnim umjetničkim središtima poput Ljubljane, Gorice i Rijeke, na koje su većinom bili upućeni krajevi pod austrijskom upravom. U posljednjem razdoblju, od 1750. do 1785. godine, kada se očituju utjecaji klasicističkih strujanja kasnog 18. stoljeća, važno mjesto u tumačenju slikarske kulture regije još uvijek imaju radovi venecijanskih radionica unatoč postupnom opadanju njihove produkcije i kreativne snage. Razmatraju se i radovi periferijskih slikara nastali na sinkretizmu mletačkog i srednjoeuropskog slikarskog naslijeđa, a posebno poglavlje posvećeno je aktivnosti lokalnih slikara vezanih uz pavlinsku redovničku zajednicu u regiji, ishodištima njihova likovnog izraza te glavnim obilježjima slikarske prakse. Slojevitost i prožimanje navedenih čimbenika odredili su identitet(e) slikarske kulture regije i pokazali mnogostruke veze s različitim kulturnim sredinama, kao i posebnosti lokalnog slikarskog krajolika, ukazujući na potrebu novog „decentraliziranog“ promatranja koje, uz uvažavanje moći središta, prepoznaje raznolike oblike participacije u likovnoj kulturi baroka. Tekst je popraćen s dvjesto pedeset osam ilustracija. U katalogu je obrađeno osam stotina dvadeset devet slikarskih djela koja su katalogizirana po abecednom redu lokaliteta na kojima su zatečena. Svaka kataloška jedinica popraćena je osnovnim podacima o slici, fotografijom i cjelovitom bibliografijom.

barokno slikarstvo; 17. stoljeće; 18. stoljeće; poslijetridentska ikonografija; grafički predlošci; sjevernojadranska Hrvatska; Istra; Venecija; Ljubljana; Gorica; Rijeka; Krk

nije evidentirano