hrvatski

Ivo Frangeš o staroj hrvatskoj književnosti

U radu je u središtu pozornosti Frangešova Povijest hrvatske književnosti (1987.) i to posebice prvih pet periodizacijskih cjelina kojima je obuhvaćena stara hrvatska književnost (1. Srednjovjekovna književnost, 2. Hrvatski latinizam, 3. Usmena književnost i počeci umjetne. Renesansa, 4. Reformacija. Protureformacija. Barok, 5. Racionalizam. Predromantizam). Analizira se ponuđena koncepcija povijesti književnosti, periodizacijsko nazivlje, njegova primjerenost obuhvaćenoj književnoj građi, kriteriji određivanja početka i kraja određenog razdoblja. Posebna je pozornost usmjerena na renesansno vrijeme u hrvatskoj književnost i to u odnosu na lirski žanr maskerate čiji je nastanak vezan uz pokladno vrijeme. Poticajnost Frangešove Povijesti istražuje se posebice u odnosu na hrvatske jeđupke i to na primjeru Pelegrinovićeve Jejupke, komparativno propitujući biobibliografijske podatke, odnosno interpretaciju Jejupke (od problema autorstva, preko žanrovskih odrednica, kompozicije do odnosa književna-društvena zbilja) u četirima jednosveščanim povijestima hrvatske književnosti u cijelosti (S.Ježić, I.Frangeš, D.Jelčić, S.P.Novak).

Ivo Frangeš; povijest književnosti; periodizacija; renesansa; maskerata; Jejupka Mikše Pelegrinovića

nije evidentirano