hrvatski

Status jezika u pjesništvu romantizma (Petar Preradović i ruski romantičari)

U romantizmu je pitanje jezika jedan od najvažnijih problema. Pritom se u odnosu prema jeziku zapažaju dvije tendencije. Jedna ističe moć jezika, a druga govori o njegovoj nemoći (npr. u odnosu jezika prema prirodi, prema transcendentnomu svijetu i dr.). Prvi slučaj - isticanje jezične moći - karaktersitičan je za tzv. male jezike koji su u vrijeme standardizacije imali nepovoljne povijesne, društvene ili političke uvjete. U takve jezike valja svrstati i hrvatski. S druge strane stoje "moćni" jezici, kao što je npr. ruski, koji su se razvijal bez izvanjskih pritisaka i koji su sebi mogli priznati "nemoć". No takvo je priznavanje zapravo bilo izraz stvaralačke moći, u čem je sadržana paradoksalnost i transparadoksalnost književnosti. O tome najbolje svjedoči lirika Petra Preradovića, Vasilija Žukovskoga, Konstantina Batjuškova ili fedora Tjutčeva.

hrvatski romatizam; ruski romantizam; jezična moć; jezična nemoć; Petar Preradović; Vasilij Žukovskij; Konstantin Batjuškov; Fedor Tjutčev

nije evidentirano