hrvatski

Trajno vrijedan opus Maje Bošković Stulli, IN MEMORIAM akademkinja Maja Bošković Stulli (Osijek, 9. studeni 1922. – Zagreb, 14. kolovoza 2012.)

Maja Bošković Stulli rodila se 9. studenoga 1922. godine u Osijeku. U rodnom mjestu i Zagrebu pohađala je osnovnu i srednju školu. Slavistiku je studirala u Zagrebu, Kazanu, Lenjingradu (Sankt- Petersburgu) i Beogradu gdje je diplomirala 1950. godine. U Zagrebu je doktorirala 1961. godine. Počela je raditi 1951. u Jadranskom institutu JAZU. Od 1952. do konca 1979. radila je u Institutu za narodnu umjetnost (sadašnji Institut za etnologiju i folkloristiku). Ravnateljicom toga Instituta i glavnom urednicom časopisa „Narodna umjetnost“ bila je od 1963. do 1973. godine. Bila je članicom uredništva časopisa „Fabula“ u Berlinu. Također je bila stalnom suradnicom „Enzyklopädie des Märchens“. Umirovljena je 1979. godine. Od 1980. suradnicom je JAZU (današnjoj HAZU), a od 2000. godine redovitom je članicom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u kojoj je od 2007. do 2008. bila voditeljicom Odsjeka za etnologiju. Nagrađena je Hrvatskom republičkom godišnjom nagradom 1975. godine. Herderovu nagradu za životno djelo dobila je u Beču 1991. godine. U Palermu je 1992. dobila nagradu „G. Pitré – S. Salomone – Marino“. Nagradu „Antun Barac“ primila je na Drugom hrvatskom slavističkom kongresu u Osijeku 1999. godine. Nagradu za životno djelo Hrvatsko etnološko društvo Maji Bošković Stulli dodijelilo je 2009. godine. Njezin terensko- istraživački rad bio je poticajnim tadašnjim i današnjim znanstvenicima, istraživačima i tumačima usmene književnosti. Opus Maje Bošković Stulli obuhvaća 24 monografije, oko 140 znanstvenih i stručnih radova, te oko 150 recenzija, prikaza, osvrta i popularnih radova. O njezinim je knjigama publicirano preko 150 recenzija i prikaza. Svojim radom Maja Bošković Stulli pokazala je kako se voli i cijeni svoj narod i njegova baština, te kako se poštuju i drugi narodi i njihova tradicija. Trajno vrijedan opus Maje Bošković Stulli dugo će pobuđivati interese znanstvenika, studenata i svih onih koji su svjesni važnosti hrvatske usmene književnosti i uopće tradicijske baštine. Svojim opusom Maja Bošković Stulli utrla je putove svojim znanstveno-istraživačkim sljedbenicima, a svim poštovateljima baštine ostavila je mnogobrojne vrijedne zapise svojih kazivačica i kazivača, koji već poodavno nisu među živima.

akademkinja ; usmena književnost ; Herderova nagrada.

nije evidentirano