hrvatski

Filmska i televizijska slika : od analogne simulacije vječnosti do digitalne stvarnosti trenutka

U ovom radu pokušava se ocrtati i problematizirati pojam slike u kulturalnom i filmološko-medijskom kontekstu. Polazi se od pojma slike kao analognog medija (one koja ovisi o materijalnoj proizvodnji), dok se istovremeno njezina mimetička funkcija napušta u korist reprezentativne, odnosno manipulativne prirode. Pomoću filmova Haruna Farockija, kao i koristeći primjere iz medijskih tekstova (vijesti te filmova), slika se promatra kao agens ideologije onoga koji o toj slici progovara. Medijska stvarnost tradicionalnijih medija (televizija, radio i tisak) podložna je takozvanoj mainstream ideologiji unutar koje urednik ima veći narativni autoritet u oblikovanju semantičke dimenzije slike. Pomoću autora poput Virilija, Benjamina i Barthesa istražuje se koliko digitalni prefiks današnje proizvodnje slike umanjuje njezinu reprezentativnu vjerodostojnost. U radu se postavlja pitanje koliko je imaginacija i dovršavanje slikovne „poruke“ pertinentno samo digitalnoj tehnologiji, uspostavljajući istovremeno tezu kako je slikovno prikazivanje oduvijek bilo karakterizirano značenjskom pluralnošću. Rad se zaključuje tezom kako digitalni mediji, iako bliski analognim u prikazivačkom modusu, kroz promjenu načina proizvodnje mijenjaju i sam koncept poimanja slike – njezina se značenjska pluralnost uvijek najbolje ogledala u svojevrsnom dijalektičkom odnosu njezinih „konzumenata“. Utoliko, digitalna sfera (internet) predstavlja novi prostor unutar kojeg nije potrebno na sliku gledati kao na inherentno manipulativnu zbog njezine prirode (piksela), već kao na prostor potencijalnosti raznih čitateljskih praksi koje, uslijed mnogostrukosti, otvaraju prostor dijaloga, ne pristajući na jednoobrazno čitanje dominantne ideologije.

slika, film, televizija, mediji, ideologija, digitalno, analogno, internet

nije evidentirano