hrvatski

Lada i Ljeljo u folkloristici Hrvata i slavenskom kontekstu

U slavenskoj mitologiji Lada je božica proljeća, mladosti i plodnosti, a njezin sin Ljeljo bog je ljubavi. U čast tih božanstava do pedesetih godina dvadesetoga stoljeća Hrvati su izvodili ophode, obrede i pjesme. Međutim, ti su obredi i pjesme kao i drugi usmeno-književni oblici ostali u narodnom pamćenju. Mnoge su obredne lirske pjesme sačuvale arhetipske oblike. Neke su od njih svojom strukturom bliske usmeno-retoričkim oblicima. Te pjesme pripadaju magijskoj književnosti. Jezične su karakteristike tih pjesama: ritmičnost, simboličnost, slikovitost, metaforičnost, alegoričnost i emocionalnost. Neki su, dakle, običaji i obredi sačuvani u zapisima, ali ih je još više sačuvano u narodnom pamćenju. Kultni ansambl Lado od 1949. godine njeguje tradicijsku kulturu u domovini i svijetu. Općenito se može reći da je sa samostalnošću Republike Hrvatske došlo i do oživljavanja hrvatske tradicijske kulture i zanimanja za usmenu književnost. Mnoga kulturno-umjetnička društva oživljavaju starinske običaje. Mnoga kulturno- umjetnička društva revitalizirala drevne ophode ladarica i ljelja.

Lada ; Ljeljo ; ophodi ; obredi ; magijske pjesme

nije evidentirano