hrvatski

Poetika brisanih navodnika

Studija obuhvaća jedanaest najznačajnijih autora tzv. iskustva jezika (od Bore Pavlovića i Radovana Ivšića, preko najrazvijenijeg Branka Maleša, pa do Zvonka Kovača i Branka Čegeca) , kako to imenuje Zvonimir Mrkonjić, pa ustanovljava da je temeljna strateška matrica na kojoj se jezičnost pjesništva razvija i pokreće – funkcija metajezičnosti. Pjesme misle sebe, misle sebe kao tekstove (Branimir Bošnjak i Darko Kolibaš) a ne više samo kao pjesme, osvješćuju i/ili ludiraju (Luko Paljetak) citatne odnose, igraju se gramskim materijalizacijama, analogiziraju s dimenzijama koje im ne pripadaju prema prvotnoj dimenziji pisma (Josip Stošić), bitno konkuriraju i vremenu i pokretu (Milorad Stojević), dapače strukturiraju ih kao iskustvo koje jedino emitira značenja. Metajezično pjesništvo bitno obnavlja zalihe iz kojih se može zatim kreativno obuhvatiti ili dapače stvarati afirmativna slika svijeta, pa makar bila i tamna i zatamnjena. Knjiga je znanstvena i načelna elaboracija strategije onoga tipa tekstualne proizvodnje unutar korpusa suvremene hrvatske književnosti koji je Zvonimir Mrkonjić označio "pjesništvom iskustva jezika". Naslov eksplicira i locira znanstvene interese Gorana Rema - "tendenciju pomicanja metajezičnih značenja tekstualnih struktura k preuzimanju tematske razine teksta". Problematizirajući tako jezičnu, tekstualnu i poetsku samosvijest "lučonoša" hrvatskoga kasnoga moderniteta, Rem nije samo ukazao na osnovne modalitete njene tekstualne izvedbe od Stošića i Severa do Maleša, nego je u znatnome uspio konceptuirati i opisati strukturu cjelokupnoga modernističkoga hrvatskoga pjesničkoga pisma jedanaestorice pjesnika, ne gubeći iz vida njegov ideologijski kontekst, filozofijska i duhovno - generička uporišta i izvorišta. Osim toga, pažljivo izabirući iz teorijskog prostora strukturalističke i poststrukturalističke misli, Rem je postavio osobit i heuristički samosvjestan instrumentarij raščlambe tekstovnih struktura. U knjizi se, sve u svemu, modificira poimanje jezične znakovitosti utemeljene teorijom komunikacije.

poetika i estetika; intertekstualnost; citatni odnosi; suvremeno pjesništvo

nije evidentirano