hrvatski

Branka Marčeta

Monografija „…o poznatoj, ali do sada neopravdano zanemarenoj opatijsko-riječkoj likovnoj umjetnici i nastavnici likovnog odgoja u opatijskim osnovnim školama, Branki Marčeti, dugo je očekivani susret Marčetinog opusa sa sustavnom raščlambom i sintezom povijesnoumjetničkog karaktera. Tekst je strukturiran po poglavljima koja su po potrebi razlomljena u podpoglavlja (Životno opredjeljenje: Pedagog ; Likovno obrazovanje: Virovitica, Guvernerova palača: osam lijepih godina ; Likovna akademija u Beogradu ; Slikarska tehnika stilskog obrata, Batik – mediteranska rapsodija forme i boje ; Likovna kritika: Rečenični kolosijeci na stranicama požutjelog novinskog papira ; Kronologija motiva: Lice i tijelo, Prostor i mjesto, te Ritmovi: more, lutke i bilješke). Preglednost teksta uvjetovana je njegovom adekvatnom i jasnom strukturom. Izvadci iz novinskih intervjua sa slikaricom, postavljeni na početke poglavlja, kao autorefleksivna blic dodatno osvjetljavaju pejzaže Marčetinih životnih i umjetničkih opredjeljenja. U tekst su umetnute i reprodukcije djela kojima se temeljne informacije o likovnom jeziku određenog perioda ili ciklusa istovremeno nadopunjavaju konkretnim informacijama o prostoru, vremenu i ozračju o kojemu tekst govori. Opširnost dijela rada o učiteljima Branke Marčete (Jakov Smokvina, Romolo Venucci, Vladimir Udatny, Milo Milunović), svoje razloge nalazi u potrebi prepoznavanja utjecaja koji se u kasnijoj interpretativnoj razradi prepoznaju kao integrirani dijelovi autorske posebnosti slikarice. Posebno je važan dijalog s onovremenom (tada suvremenom) likovnom kritikom, gdje se s današnjih, postmodernističkom paradigmom izmijenjenih pozicija, lakše mogla sagledati Marčetina posebnost i anticipirajuća sklonost novoj vrsti likovnog koncepta i likovnog izričaja. Iako je likovnoj kritici uronjenost u suvremenost imanentna, dok Nataša Šegota Lah događaje sagledava s povijesnim odmakom, ipak je dijalog s diskursom prošle suvremenosti važan, bitan i potreban, budući da kao rezultat donosi utemeljeno i usustavljeno povijesnoumjetničko mišljenje, interpretaciju i stav, što je i najdublji razlog, cilj i smisao monografskog ukoričenja. Navodeći sve relevantne podatke i citate, Nataša Šegota Lah se vrlo korektno i profesionalno odnosi prema kolegama i kolegicama koji su se svojevremeno bavili stvaralaštvom B. Marčete. Razlog relativno malog broja bilježaka nije istraživačka insuficijencija autorice teksta, već nedostatak bilo kakvih prethodnih istraživanja, uporišnih točaka, tj. sintetskih napora ka osvjetljavanju svega onoga što je B. Marčeta do danas napravila. Natašu Šegota Lah dočekala je terra incognita, pa informacije koje dobivamo monografijom možemo tretirati kao one utemeljene na ''arhivskom radu'', ako atelijer slikarice doživimo kao arhiv/depo pohranjenih likovnih (i ne samo likovnih) informacija. Rabeći opće znanstvene metode spoznaje (metoda promatranja, metoda teorije sustava, komparativna metoda, povijesna metoda, metoda intervjua), kao i one posebne (analitičko-sintetička metoda, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda indukcije), N. Lah probleme kontekstualizira (naglasak je na posebnom, lokalnom riječkom kontekstu), daje kulturološku pozadinu motiva (naročito u poglavlju Kronologija motiva: Prostor i mjesto), a pojedinim interpretacijskim problemima pristupa interdisciplinarno (primjer sinestezijskog objašnjenja slike pjesmom G. Ungarettija). Rezultat je izvorni znanstveni rad, kritički prikaz jasno izložene i primjereno strukturirane tematske cjeline koja zaokružuje opus Branke Marčete, temeljen na izvornim istraživanjima elaboriranih teza i utemeljene povijesnoumjetničke interpretacije. (iz recenzije: dr.sc. Berislav Valušek)

Branka Marčeta ; slikarstvo ; crtež ; batik

nije evidentirano