hrvatski

Unifikacijske gramatike kao okvir za leksičko-funkcionalnu gramatiku (LFG)

Unifikacijske gramatike objedinjuju znanja iz lingvistike, informatike, logike i matematike, koristeći operaciju unifikacije kao osnovni princip udruživanja i unošenja kontekstualnih elemenata. Leksičko-funkcionalna gramatika i u svome imenu ističe razliku od ostalih gramatika: jezične pojave opisuje preko gramatičkih funkcija prikazanih u leksikonu ujedinjujući na taj način eksplicitne prikaze na morfološkoj, leksičkoj, sintaktičkoj i semantičkoj razini. Koji su to razlozi utjecali na razvoj unifikacijskih gramatika i leksičko-funkcionalne gramatike (LFG) osobito? Na koji bi se način LFG mogla primijeniti u formalnom prikazu hrvatskoga jezika? Većina formalnih opisa odnosi se na engleski jezik te ponešto na njemački, francuski i talijanski. Kako prikazati jezike s bogatim morfološkim sustavom i relativno slobodnim poretkom riječi, kao što je hrvatski? To su neka od pitanja na koja ću pokušati odgovoriti. Nakon uvodnog dijela, reći ću nešto o razvoju unifikacijskih gramatika i osnovnom principu unifikacije, a zatim o leksičko-funkcionalnoj gramatici i njezinoj primjeni na hrvatski jezik.

unifikacijske gramatike; unifikacija; leksičko-funkcionalna gramatika; leksikon; gramatičke funkcije; hrvatski jezik; formalizacija

nije evidentirano