hrvatski

Neka veća stalnost: Shakespeare u tekstu i kontekstu

Knjiga je u cijelosti posvećena književnom djelu te posebice književnom i kulturološkom statusu Shakespeareova opusa u svijetu i u nas. Autoričina proučavanja utemeljena su na dvojakom sklopu međusobno povezanih književnoznanstvenih polazišta: na književnopovijesnim spoznajama o razdobaljskim poetikama (u Shakespeareovu slučaju riječ je, po autoričinu sudu, o postrenesansnoj, tj. manirističko-baroknoj poetici) te na recentnim teorijsko-hermeneutičkim modelima proučavanja književnosti i kulture (novih historizam, kulturološke studije, kulturni materijalizam, postkolonijalizam, feminizam, teorija recepcije). Iz te bifokalne perspektive autorica komparatistički propituje odnose između anglo-američkih i stranih interpretacijskih praksi te njihove hijerarhije ; ovisnost interpretacijskih polazišta i rezultata o promjenljivim čitateljskim pozicijama (rasa, klasa, etnicitet, spol/rod) ; kulturno-specifične oblike recepcije Shakespeareova djela u hrvatskoj kulturi, kazalištu i književnosti. Rasprave u knjizi autorica sustavno podupire analizom tekstualno-dramaturških strategija Shakespeareova književnog stvaralaštva u njihovu autentičnom književnom i kulturnom kontekstu.

Shakespeare; tradicionalna v. nove šekspirologije; književni kanon; dekanonizacija; reinskripcije; prisvajanje; subverzivne strategije; politike interpretacije

nije evidentirano