hrvatski

Zaštita od korozije u morskoj vodi samoorganizirajućim monoslojevima stearinske kiseline

Morska voda je korozivan medij koji agresivno djeluje na površinu brojnih konstrukcija koje su joj izložene. Zbog toga se one štite različitim tehnikama zaštite od korozije. Pri tome je važno da postupci i tvari koje se koriste ne djeluju štetno na morski ekosustav. Jedna od mogućnosti zaštite je modifikacija metalne površine tankim filmom organskih molekula koji sprječava izravan kontakt metalne površine s vodom i agresivnim ionima. Cilj ovog rada je ispitati mogućnost zaštite legure bakra i nikla (Cu70-Ni30) samoorganizirajućim monoslojem stearinske kiseline. Istraživanja su provedena u dva dijela – optimiranjem postupka pripreme monosloja i ispitivanjem utjecaja koncentracije stearinske kiseline, elektrokemijskim i spektroskopskim metodama. Iz rezultata dobivenih elektrokemijskim i spektroskopskim metodama može se zaključiti da je način pripreme E uzorka optimalan način pripreme te da pruža najbolju zaštitu od korozije, što je potvrđeno i rezultatima dobivenim pri različitim koncentracijama stearinske kiseline. Također, može se utvrditi da monosloj stearinske kiseline pokazuje dobra zaštitna svojstva čak i nakon duljeg stajanja u NaCl. Zahvala: Ovi materijali temelje se na radu koji je financirala Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske pod brojem 09.01/253.

morska voda; zaštita od korozije; samoorganizirajući monoslojevi

nije evidentirano