hrvatski

Molekularna onkologija u dijagnostici neuroendokrinih tumora

Neuroendokrini tumori (NET) pripadaju grupi rijetkih neoplazmi neuroektodermalnog i endodermalnog porijekla. Postoje kao zasebni tumorski entiteti ili kao dio nasljednih obiteljskih sindroma (Neurofibromatoza tip 1 (NF1), Multipla endokrina neoplazija tip 1 i 2 MEN1, MEN2), von Hippel-Lindau sindrom (VHLS) i dr.). Ova obitelj tumora dijeli zajednički imunofenotip reaktivnosti koji uključuje stvaranje i sekreciju solubilnih čimbenika (kromogranin A, sinaptofizin, neuron-specifična enolaza, CD56) te su specijelizirani i za proizvodnju različitih aminskih produkata, peptida i hormona. U zadnjem desetljeću, učinjeni su ogromni koraci u razumijevanju molekularne patologije NET-a, a dijagnostika ovih neoplazmi nezamisliva je bez suvremenih metoda molekularne biologije. Među ostalim, rezultati novijih genskih studija sugeriraju mogućnost razlikovanja NET-a gušterače i karcinoida probavnog sustava na osnovu genetskog profila tumorskih stanica. Naime, delecije na duljem q kraku kromosoma 18 postale su najvažnijom oznakom karcinoidnih tumora, dok su mutacije u supresor genu MEN1 najvažnije obilježje NET-a porijeklom iz gušterače. MEN1 sindrom karakteriziran je inaktivacijskom mutacijom u genu MEN1 unutar kromosoma 11q13, a ista mutacija postoji i u 18% karcinoida probavnog sustava te u 18% plućnih karcinoida. MEN2 sindrom karakteriziran je mutacijom koja aktivira protoonkogen Ret na kromosomu 10q11.2. Ova mutacija nalazi se u 44% slučajeva medularnog karcinoma štitnjače te u 15% slučajeva feokromocitoma. Gubitak heterozigociteta gena VHL lociranog na kromosmu 3p25-26 tipičan je za VHLS, čime se dramatično povećava mogućnost nastanka feokromocitoma i NET-a gušterače. Metodama komparativne genomske hibridizacije identificirane su višestruke genske abnormalnosti unutar genoma NET-a gušterače na lokusima 4pq, 5pq, 7pq, 9q, 12q, 14q, 17pq, 18q i 20q, a delecije su najčešće prepoznate unutar lokusa 1p, 3p, 6q, 10p, 11pq, X i Yq. Rezultati DNA microarray analize unutar genoma NET-a gušterače pokazali su prekomjernu ekspresiju 66 gena od kojih su najizrazitije bili zahvaćeni onkogen MLTT10/AF10, geni povezani s čimbenicima rasta (IGFBP3), geni koji kodiraju adhezijske i migracijske molekule (fibronektin) te geni koji kodiraju endotelijalne elemenate (MUC18/MelCAM i CD31). Nedovoljna genska ekspresija zamijećena je u 119 gena, a najizrazitije unutar gena povezanog s metastaziranjem (NME3) te gena transkripcijskog faktora JunD. Dodatnim razvojem metoda molekularne biologije, a osobito DNA microarray tehnike i PCR- a u stvarnom vremenu, svakim danom se identificiraju i regrutiraju novi geni povezani s patofiziologijom NET-a. Ovakav pristup će omogućiti bolje poznavanje genske patologije što je temelj dizajna novih ciljanih antitumorskih lijekova.

molekularna onkologija; neuroendokrini tumori

nije evidentirano