hrvatski

Polutani dugog trajanja. Balkanistički diskursi

U putopisima, monografijama, političkim izvještajima i znanstvenim člancima Balkan redovito biva prikazan kao drugi i drukčiji, istodobno "grozan i divan". Ovaj se geografski neodređen prostor, posebice tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća, u zapadnjačkoj spisateljsko-umjetničkoj produkciji opisuje terminima brutalnog, sadističkog, neupravljivog te polutanskog, odnosno, neciviliziranog. U tako partikularnom definiranju Balkana zanima nas otkud tolika žilavost i dugotrajnost balkanističkog diskursa te kojim se postupcima on internalizira kod samih «Balkanaca». Ne bi li se otkrila višestruka (samo)zapretenost predrasudama i mitovima, kulturnoantropološki i kulturalnostudijski pristup ovoj temi uvjetuje da se na primjeru Balkana preispita postmodernistički pojam drugosti te razotkriju mehanizmi koji stvaraju diskurse o rodnim, kulturnim, političkim i nacionalnim stereotipima prema kojima je Balkan nazadno, periferno i gotovo isključivo muško društvo, koje je istodobno obilježeno atributima ženskosti (drugosti, drugorazrednosti, prirode, egzotičnosti, neposluha...).

Balkan; balkanizam

nije evidentirano