hrvatski

Baltoslavenski adpozicijski sintaktički odnosi

Rad je tipološko-poredbena analiza bitnih prijedložnih ishodišta i podudarnosti prvenstveno u baltoslavenskim, a potom u slavenskim jezicima. Pokazani su primjeri analitičkih i sintetičkih konstrukcija u kojima su se prijedlozi spajali s drugim prijedlozima na sintaktičkoj te često i tvorbenoj razini, a nađene su usporednice i u drugim jezicima svijeta, čime je pokazano da su prijedlozi – odnosno adpozicije općenito – vrlo otvorena leksička kategorija. Premda je broj pravih prepozicija i postpozicija obično ograničen, često se analitički stvaraju i novi složeni prijedlozi ili se pak različitim sintaktičkim strategijama stvaraju nove konstrukcije u kojima se proširuje doseg i opseg adpozicija. U hrvatskome jeziku one više nisu kanonski nužno vezane uz imenske riječi, nego i uz druge nepromjenjive riječi, stoga se često vežu i s vlastitom leksičkom kategorijom. Da bi se fokusiralo na problem prijedložno-prijedložnih izraza u hrvatskome jeziku, nužno je bilo dati dijakronijsko opravdanje uopće vezanju prijedloga s imenskim i neimenskim riječima te broju padeža koji su zahtijevali, što će poslije pokazati razloge zašto se pojedini prijedlozi raznolikije vežu i s drugim prijedlozima, a ne samo s imenicama. Prikazani su usporedni osnovni sintaktički i semantički odnosi staroslavenskih, hrvatskih i litavskih prijedloga, kako bi se potom došlo do proučavanja tipologije dvostrukih prepozicija i postpozicija uopće u slavenskim, indoeuropskim i neinoeuropskim jezicima.

adpozicije ; prepozicije ; prijedlozi ; litavski jezik ; hrvatski jezik

nije evidentirano