hrvatski

Jedan ili više ratova? - sedam vojničkih sjećanja vezanih uz zapadnu Hrvatsku

Političke i društvene promjene nakon 1918. imale su za posljedicu selektivan pristup Prvom svjetskom ratu, uključivši i životne sudbine više stotina tisuća ljudi s današnjega hrvatskoga teritorija, koji su se borili u austro-ugarskim oružanim snagama. Dugotrajna istraživačka zanemarenost, zajedno s oskudnom recepcijom inozemnih metodoloških kretanja posvećenih vojnoj, socijalnoj i kulturalnoj “povijesti odozdo”, uzrokom je pak pojednostavljene percepcije njihova šarolikoga motivacijskoga kompleksa. Na jednoj strani razvila se tako uopćena pripovijest o prisilno mobiliziranim hrvatskim vojnicima, svedenima na pojam pacifističkih “domobrana”, što su i 1914–1918. po tko zna koji puta ginuli isključivo za tuđe interese, s vremenom sve skloniji dezertiranju pa i bunama, da bi na kraju radosno dočekali raspad Dvojne Monarhije. Na drugoj pak strani naglasak je bio na tradicijskim “ratničkim vrlinama” hrvatskih vojnika, njihovoj časnoj, bespogovornoj odanosti Habsburgovcima, a onda i idealu samostalne republike, u ubranu kojega ih naposljetku nitko nije poveo. Takva pojednostavljena shvaćanja u odnosu na smisao i tijek Prvoga svjetskog rata, međutim, neodrživa su već i u svjetlu autobiografskih izvora, od kojih su za ovu prigodu odabrana objavljena sjećanja šestorice austro-ugarskih nižih časnika i jednoga običnog vojnika (mornara), rođenjem ili službom vezanih uz zapadnu Hrvatsku, a različitih narodnosnih, političkih, društvenih i vjerskih identitetskih odrednica: Luje Lovrića, Ivana Ribara, Frane Dubravčića, Milana Japunčića, Lavoslava Krausa, Georga von Trappa i Marka Oreškovića.

Prvi svjetski rat; autobiografija; Austro-Ugarska; Hrvatska; Rijeka; Pula; Lika; Bakar; Ogulin; Otočac; Gospić; Zadar

nije evidentirano