hrvatski

Govor Bitelića

Govor Bitelića opisan je sinkronijski, prema građi prikupljenoj na terenu uz pomoć upitnikâ te ekscerpiranoj iz snimki slobodnoga govora i dijaloga govornika svih generacija. Terenska građa uspoređena je s onom zabilježenom u postojećim opisima i potvrđene su tri glavne hipoteze. Prva je da je govor Bitelića reprezentativan za prikaz govora Sinjske krajine i dokazana je po tome što se od njih bitno ne razlikuje te što imaju zajedničke značajke koje nisu potvrđene u drugim novoštokavskim ikavskim govorima. Druga hipoteza, da govori Sinjske krajine čine zaseban tip među novoštokavskim ikavskim govorima Dalmacije te ih je potrebno posebno analizirati u budućim istraživanjima potvrđena je usporedbom s dosad opisanim govorima tog dijalekta. Dokazi za treću tezu, da u govoru Bitelića postoji sociolingvistička unutardijalekaltna stratifikacija, vidljivi su kroz čitavu radnju i posebno opisani u posljednjem poglavlju. U dijalektološkoj analizi potvrđene su značajke novoštokavskih ikavskih govora Dalmacije, kao i značajke koje su posvjedočene samo u govorima okolice Sinja. Osim toga, promatraju se arhaične i inovativne značajke. Ustanovljena je sociolingvistička stratifikacija prema dobi i stupnju obrazovanja, a o stratifikaciji prema spolu doneseni su uvjetni zaključci.

štokavsko narječje; novoštokavski ikavski dijalekt; Sinj; Bitelić; dijalektološka analiza; inovacije; arhaizmi; stratifikacija

nije evidentirano