hrvatski

Hrvatske i crnogorske književne teme

Knjiga "Hrvatske i crnogorske književne teme" skup je autorovih izvornih znanstvenih i preglednih radova u kojima se većinom problemski sagledava filološka južnoslavenska problematika sa suvremenih metodoloških i književnopovijesnih pozicija. Strukturno je knjiga podijeljena na dva dijela – hrvatske književne teme i crnogorske književne teme. U prvom dijelu knjige problematiziraju se teme iz hrvatske književnosti XIX, XX. i XXI. stoljeća. Prvi je rad posvećen Augustu Harambašiću i njegovu domoljubnu pjesništvu, ali u posve novom kontekstu čitanja mogućih utjecaja. U tekstu posvećenu Milanu Šufflayu autor analizira njegov nedovoljno vrednovan povijesni roman crnogorske tematike naslovljen "Kostadin Balšić" (1920). Sofoklova "Antigona" sustavno se uspoređuje s dramama antigonske tematike sljedećih autora: Dominika Smolea ("Antigona", 1959), Jeana Anouilha ("Antigona", 1947), Drage Ivaniševića ("Ljubav u koroti ili Antiantigona", 1957), Tončija Petrasova Marovića ("Antigona, kraljica", 1980), Mire Gavrana ("Kreontova Antigona", 1983), Ljubomira Đurkovića ("Tiresijina laž", 2010). U sljedećem radu sa stajališta književne antropologije razmatra se pjesništvo panonizma kao paradigma hrvatske književnosti na osnovi pjesništva Franje Džakule. Na primjeru suvremenoga romana "Križevi i ruže" (2002) Pavla Petričevića pregledno se opisuje integiriranje slavonskih dijalekata u romaneskni tekst. Lucija Stamać u radu o njezinu romanu "Labud" sagledava se kao autorica sklona remitologizaciji s feminističkoga aspekta, dok je Slavenka Drakulić razmotrena kao autorica koja eksperimentira sa žanrovskim diferenciranjem basne u svojoj zbirci "Basne o komunizmu" (2009). U drugom dijelu knjige problematiziraju se teme iz crnogorske književnosti XIX, XX. i XXI. stoljeća. Također se sumarno prikazuju rezultati (brojna ukoričenja monografija i zbornika, predstavljanja, odjeci u medijima) značajnoga projekta Kulture u doticaju: stoljetni hrvatski i crnogorski književni identiteti čiji je utemeljivač od 1994. godine prof. dr. sc. Milorad Nikčević, a na kojem je bio suradnikom upravo Jakov Sabljić koji je sada glavni istraživač u sklopu rada na tom iznimno značajnom međunarodnom projektu. Pored toga Sabljić u sljedećem radu daje iscrpan pregled "Crnogorske književnosti od 1852. do 1918" Milorada Nikčevića, to jest trećega sveska iznimno značajne "Istorije crnogorske književnosti". U crnogorskim književnim temama svoje je mjesto našao i rad koji se odnosi na literarne sadržaje vezane uz Petra II. Petrovića Njegoša kao nacionalnoga pjesnika i državnika, a koji se promatra kao narativna figura u crnogorskim književnim djelima XX. stoljeća. Sljedeći rad posvećen je zapostavljenom hrvatskom Crnogorcu Saviću Markoviću Štedimliji. Sabljić je napisao jednu od prvih studioznijih analiza njegove obimne memoarske proze "Deset godina u gulagu". Izvorni rad posvećen je i pregledu proze Radoja Radojevića, odnosno analizi njegova dosad neobjavljena romana "Odjek". Sabljićevo zanimanje za suvremenu crnogorsku dramsku produkciju vidljivo je u pregledu antičkih motiva u novom dramskom kontekstu u dramskim tekstovima "Tiresijina laž" i "Kasandra: Klišeji (reality fiction)" Ljubomira Đurkovića. U knjizi "Hrvatske i crnogorske književne teme" aktualizirana je prošlost i sadašnjost hrvatske i crnogorske književnosti, a teorijski je oblikovana u skladu sa suvremenim strujanjima u književnoj teoriji, historiji i kulturologiji. Autor je posvetio jednaku pozornost istaknutim pisicma i djelima, ali i onima koji nisu dio literarne i kulturne matice jer su ostali na rubovima znanstvenoga interesa te još uvijek nepročitani i nedovoljno valorizirani (na primjer Milan Šufflay, Savić Marković Štedimlija i drugi). U cijeloj je knjizi primijenjen problemski, komparativni i analitički metodološki pristup kojim se osvjetljavaju tamna mjesta u reprezentativnim ili do sada nedovoljno valoriziranim tekstovima hrvatske i crnogorske književnosti.

hrvatska i crnogorska književnost 19.; 20. i 21. stoljeća

nije evidentirano