hrvatski

Stilografija suvremenih zapisa usmene proze: Zagrebačke usmene priče te njihove stilografske obrade u hrvatskoj književnosti

Doktorska disertacija polazi od pretpostavke da je grad, u ovom slučaju grad Zagreb i u prošlosti i danas, veoma bogato i otvoreno područje i usmenoknjiževnog istraživanja. Priče su skupljene oko pojedinih gradskih lokaliteta, te se i promatraju tako, topografski, a analiziraju tematski i stilografski. Uz pojedini se lokalitet ne veže samo usmena priča već se ona ili njezina tema promatraju i u ostalim pojavnostima: njezina obrada u književnosti, pojava u medijima, iskorištavanje u turističke, političke ili promidžbene svrhe. Pokazuje se mogući raspon njihove prilagodbe različitim medijima i vremenima. Tematski, one kazuju o postanku grada i njegova imena, o stvarnom i legendarnom zdencu Manduševcu, o boravcima u Zagrebu sv. Marka, sv. Franje Asiškoga, bl. Martina koji da su, prema priči, tu utemeljili crkve svojega imena; o tobožnjem prijestolju Matije Gupca pred Markovom crkvom, o pozoju, zmaju, u negdašnjem zdencu pred Markovom crkvom, o gradnji zagrebačke katedrale, o čudotvornom spasenju slike Majke Božje Kamenite, o đacima grabancijašima, o crnoj školi, o povijesnim palačama u Gornjem gradu, o velikašima, o nečistim dušama i javljanju mrtvih, o Medvedgradu i Crnoj kraljici, o vješticama i vragovima, kao i novija i najnovija kazivanja, primjerice glasine o laboratorcima na Strossmayerovu trgu, o koleri, o otmičarima ljudskih organa. Interpretira se relevantna suvremena svjetska teorijska literatura o genološkim problemima pri određenju i klasifikaciji usmene predaje, poglavito gradske. Istodobno se teorijske pretpostavke provjeravaju na tekstovima. Zagrebačka usmena tradicija promatra se i u hrvatskoj književnosti u svjetlu teorije intertekstualnosti. Dijelovi iz usmene tradicije (cijele priče, fragmenti, parafraze, asocijacije, sintagme, odjeci vjerovanja), te povijesni izvori, shvaćaju se kao intertekstualni dijelovi čvrsto upleteni u fikcionalnu prozu. Paradigmatski je primjer pristupa takvu proučavanju književno Šenoino djelo. Na tom je metodološkom principu primjerima naznačen slijed hrvatske književnosti, od 17. st. do danas.

usmena proza; Zagreb; hrvatska književnost

nije evidentirano