hrvatski

Planiranje mobilnih implantoprotetskih radova i odabir retencijskih sredstava kod potpuno bezubih pacijenata

Potpuna bezubost i posljedice koje sa sobom nosi mogu značajno smanjiti kvalitetu života. Kod pacijenata kod kojih potpune proteze nisu zadovoljavajuće sredstvo rehabilitacije, implantoprotetska terapija se nameće kao terapijska mogućnost. Nakon dobro postavljene indikacije, od kojih je izražena resorpcija kosti jedna od najčešćih, bitno je sagledati i ostale čimbenike koji mogu utjecati na plan terapije. Opće medicinsko stanje implantoprotetskog pacijenta vrlo je važno i uvijek se mora detaljno ispitati. Kod izrade pokrovne proteze na implantatima često je tzv. retrogradno planiranje, odnosno prije kirurškog liječenja trebali bi se postaviti protetski ciljevi. Prije samog kirurškog postupka važnu ulogu ima i dijagnostičko snimanje, koje će pokazati visinu i građu kosti te također može pomoći u određivanju smjera postave implantata. Nakon postave implantata donosi se odluka o njihovom imedijatnom ili odgođenom opterećenju. Nakon toga pristupa se protetskom dijelu terapije, odnosno odabiru retencijskog sustava te izradi pokrovne proteze. Danas postoji više retencijskih sustava koji se razlikuju po samoj snazi retencije, izgledu i individualnim indikacijama, koje su jedinstvene kod svakog pacijenta. Najčešće korišteni retencijski sustavi su prečke, kuglasti pričvrsci, magneti, lokatori i teleskopski sustavi. Terapija ne završava predajom gotove proteze, već se nastavlja remontažom te redovitim kontrolnim pregledima proteze i implantata unutar najmanje godine dana.

implantoprotetski radovi ; retencijska sredstva ; potpuna bezubost

nije evidentirano