hrvatski

Program rada s roditeljima

Jedna od glavnih zapreka u postizanju inkluzivnog obrazovanja i poštivanju prava osoba s teškoćama su stavovi i vrijednosti onih koji ih okružuju (Sinason, 1992 ; Niedecken, 2003 ; Clapton, 2009). Uloga je inkluzivne škole poticati sve učenike na toleranciju i uvažavanje različitosti, pri čemu se i od učitelja i roditelja očekuje da u tome pomognu učenicima. Utvrđeno je kako dobar edukacijski program o toleranciji može povećati prihvaćanje i poštivanje različitosti (Miller, Sessions, 2005), a postoje i neki primjeri programa poučavanja toleranciji. Jedan takav program temelji se na pristupu kontekstualnog poučavanja i učenja (Contextual Teaching and Learning (CTL) Approach (Johnson, 2002, prema Miller, Sessions, 2005). Riječ je o holističkom pristupu koji sadrži nekoliko komponenti: stvaranje smislenih veza, izvođenje važnog rada, samoregulirano učenje, suradnja, kritično i kreativno razmišljanje, podržavanje pojedinca, dostizanje visokih standard i provođenje autentične procjene (Johnson, 2002, prema Miller, Sessions, 2005). Obzirom na važnost obitelji u razvoju socijalne percepcije, očekuje se da će rad s roditeljima pridonijeti pozitivnom odnosu njihove djece prema učenicima s teškoćama. Dosadašnja istraživanja u Republici Hrvatskoj pokazala su da roditelji djece s teškoćama kao i roditelji djece bez teškoća različito procjenjuju adaptivno ponašanje svoje djece, pri čemu roditelji djece s teškoćama imaju negativnije stavove prema vlastitoj djeci (Mavrin-Cavor, Levandovski, Teodorović, 1986 ; Mavrin-Cavor, 1985 ; Žic, 2000 ; Wagner Jakab, Cvitković, Igrić, 2007). Stoga je bilo logično očekivati da će program poticanja tolerancije namijenjen i roditeljima djece s teškoćama i roditeljima njihovih vršnjaka iz susjedstva i iste škole, imati pozitivan utjecaj.

program, roditelji, djeca s teškoćama, edukacijsko uključivanje

nije evidentirano