hrvatski

Tehnike punjenja korijenskih kanala

Uspjeh endodontskog liječenja temelji se na dijagnozi, planu terapije, poznavanju anatomije zuba te tradicionalnom konceptu čišćenja, širenja, dezinfekcije i punjenja korijenskog kanala. Postoji više tehnika punjenja, a izbor ovisi o anatomiji korijenskog kanala i ciljevima terapije svakog pojedinog slučaja. Postupak punjenja korijenskih kanala ima za cilj spriječiti propuštanje iritansa iz usne šupljine i periradikularnog tkiva u korijenski sustav kanala te izolaciju iritansa koji mogu ostati nakon čišćenja i proširivanja korijenskih kanala u svrhu gubitka njihove virulentnosti. Dvije klasične tehnike punjenja su hladna lateralna i topla vertikalna kondenzacija. Hladna lateralna kondenzacija se najčešće upotrebljava u kliničkoj praksi, a može se rabiti u većini situacija. Iznimke su jako zavijeni korijenski kanali, kanali s nepravilnim oblikom ili kanali s velikim nepravilnostima kao što je interna resorpcija. Topla vertikalna kondenzacija je također učinkovita tehnika i može se rabiti u svim slučajevima kao i lateralna kondenzacija, a glavna prednost tople vertikalne u odnosu na hladnu lateralnu kondenzaciju je sposobnost prilagodbe zagrijane i razmekšane gutaperke na nepravilnosti sustava korijenskog kanala. Svakodnevno se pojavljuju nove tehnike koje koriste nove uređaje i instrumente, kao što su one koje koriste toplinu i vibracije, a njima se postiže bolja kontrola punjenja, veća preciznost te jednostavnost rada.

hladne tehnike; tople tehnike

nije evidentirano