hrvatski

Tjelovježba

Tjelesno vježbanje redovite učestalosti, trajanja i intenziteta povećava inzulinsku osjetljivost, poboljšava metaboličku regulaciju glikemije (HbA1c) i lipoproteinski profil, smanjuje ostale rizike kardiovaskularnih bolesti (povišeni krvni tlak, pretilost, poremećaje zgrušavanja krvi) i rizik nastanka kasnih dijabetičkih komplikacija, te pozitivno utječe na psihičko stanje osoba oboljelih od šećerne bolesti. Promjena životnih navika usvajanjem pravilne prehrane i redovitog tjelesnog vježbanja može spriječiti ili odgoditi nastanak šećerne bolesti tipa 2. Kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 1 redovito tjelesno vježbanje smanjuje potrebu za egzogenim inzulinom i, iako ne može spriječiti razvoj šećerne bolesti tipa 1, može u novooboljelih osoba povećanjem inzulinske osjetljivosti produžiti trajanje remisije, tzv. medenog mjeseca (honey moon). Ovi pozitivni učinci tjelesnog vježbanja kod osoba sa šećernom bolešću tipa 1 i tipa 2 postižu se uz uvjet obavezne redovite individualne edukacije, važne u poticanju provođenja redovite samokontrole glukoze u krvi i što bolje prilagodbe pravilne prehrane, oralnih hipoglikemizantnih lijekova (OHA) i/ili intenziviranog inzulinskog liječenja potrebama redovitog tjelesnog vježbanja. Prije početka bavljenja sustavnim tjelesnim vježbanjem ili sportom kod svih osoba sa šećernom bolešću potrebno je provesti kompletnu kliničku i laboratorijsku obradu s procjenom prisutnosti kasnih dijabetičkih komplikacija, a u osoba starijih od 35 godina također snimiti EKG u mirovanju i tijekom opterećenja (ergometriju). Konačan izbor oblika vježbanja, njegov intenzitet i redovitost provođenja potrebno je prilagoditi utvrđenim nalazima i interesu bolesnika. Uz obavezan oprez, u cilju sprječavanja akutnih komplikacija i/ili pogoršanja stanja kasnih dijabetičkih komplikacija tjelesnim vježbanjem, ono se preporučuje provoditi u skladu s općim preporukama za provođenje tjelesnog vježbanja kod osoba sa šećernom bolešću i preporukama za provođenje tjelesnog vježbanja kod osoba sa šećernom bolešću tipa 1 i osoba sa šećernom bolešću tipa 2 liječenih inzulinom i/ili betacitotropnim lijekovima. Poznavanjem mogućih rizika, komplikacija i teškoće regulacije glikemije tijekom i nakon vježbanja, te istovremeno slijeđenjem prihvaćenih preporuka ne mali broj vrlo motiviranih osoba sa šećernom bolešću redovito se i uspješno bavi različitim vrstama sustavnog tjelesnog vježbanja, pa čak i vrhunskim natjecateljskim sportovima.

tjelovježba, šećerna bolest, preporuke

nije evidentirano