hrvatski

Dokumentarističke tehnike otpora u igranom filmu i rani filmovi Tomislava Radića

Premda su njegovi rani cjelovečernji igrani filmovi - Živa istina i Timon - izazvali dosta jake reakcije i mogu se smatrati provokativnima za prvu polovicu 1970-ih, a k tome su i stilistički zanimljivi, Tomislav Radić nipošto nije tipičan disident razdoblja. Ostao je u zemljni i nakon loših iskustava s nekim kinematografskim institucijama ; čak je postao dekan dramske akademije u Zagrebu za vrijeme socijalizma. Ne treba čuditi što je 1990-ih bio blizak nacionalističkim vlastima, ali je svejedno režirao prvi umjetnički uspjeli cjelovečernji igrani film o opasnostima (hrvatske) tranzicije - Što je Iva snimila 21. listopada 2003. Autor je u tom slučaju čak višeznačniji od svoga djela, no činjenica da Radićevi filmovi slobodno miješaju činjenice i fikciju, i to u najboljim radovima svih razdoblja njegove karijere (i 1970-ih i u 21. stoljeću), ohrabruje povezivanje umjetničkih djela s njihovim autorom, što otežava proučavanja oporbenjaštva i suprotstavljanja figurama socijalizma.

Tomislav Radić, Živa istina, Timon, Što je Iva snimila 21. listopada 2003., modernizam, subverzija, Pula Film Festival, dokumentaristički stil

nije evidentirano