hrvatski

Pisani akademski diskurs i tradicionalna normativnost

Opisi raslojavanja standardnoga jezika na funkcionalne stilove u tradiciji europskoga strukturalizma obuhvaćali su podrobne opise strukture izraza u svakome pojedinom stilu i osobito su se posvećivali međusobnim izraznim razlikama po kojima se jedan stil odvaja od drugoga (drugih). Što se tiče znanstvenoga funkcionalnog stila/akademskoga diskursa, iz tih je analiza moguće doznati koje su gramatičke kategorije i kako u njemu iskorištene, koje su mu svojstvene, a koje nisu te kako se u tome stilu pristupa uporabi leksika. U radu su prikazani rezultati istraživanja provedenog na različitim znanstvenim tekstovima koje su napisali znanstvenici jezikoslovci i koje su napisali znanstvenici koji nisu jezikoslovci. Istraživanje je pokazalo da se tekstovi tih dviju skupina znanstvenika razlikuju u nizu jezičnih značajki na morfonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini te na pravopisnome planu. Zaključuje se da znanstvenici nejezikoslovci u pisanju znanstvenoga teksta odstupaju od norme u smjeru uzusa (tj. prihvaćaju uzusne jezične značajke kao ustaljen i stilistički prihvatljiv izraz), dok se znanstvenici jezikoslovci u svojim tekstovima u pravilu opiru uzusu (poštovanjem tradicionalne norme i čuvanjem odnosno oživljavanjem jezičnih činjenica koje jezična zajednica zapostavlja u uporabi).

akademski diskurs, znanstveni stil, funkcionalni stil, norma, uzus, visoki varijetet, niski varijetet

nije evidentirano