hrvatski

Tafonomija u arheozoologiji – multidisciplinarna istraživanja

Prilikom arheozoološke analize, odnosno pri izvođenju zaključaka na osnovi te analize, treba imati na umu da je samo mali dio prošlosti u stvari dostupan. Dio nije nikad iskopan, dio je uništen tijekom vremena a dio onog što je nekad živjelo i postojalo nije nikad ni pokopan. Procesima prijelaza organske tvari iz biosphere u litosferu bavi se posebna znanstvena grana, TAFONOMIJA (grč. taphos: pokop, nomos: pravilo, zakon), koja začetke ima u paleontologiji (1940. Ivan Efremov). Vrlo brzo tafonomske metode prihvaćaju arheolozi što pridonosi njenom razvoju, naročito poslije 2009. i osnivanja “Tafonomy working group” unutar ICAZa. Cilj tafonomske analize u arheozoološkoj analizi otkrivanje je tafonomskih čimbenika (djelovanje čovjeka, životinja ili prirodnih sila) koji kroz tafonomski proces (prvenstveno promjene koštanog tkiva) dovode do tafonomskog efekta kao što su anatomska disocijacija koštanih elemenata, promjene kemijskog sastava te strukturne ili morfološke alteracije na kostima. Poznavanje posebnosti građe koštanog sustava sisavaca, ptica, riba i gmazova pri tome je neophodno. Ukratko, tafonomija fokusira postmortalne, pre i post pokopne podatke o životinjskim ostacima, i kao takva od temeljne je važnosti pri rekonstrukciji bilo kojeg arheološkog lokaliteta. O tafonomskim procesima ovise i metode prikupljanja životinjskih ostataka na arheološkom nalazištu kao i reprezentativnost zadanog uzorka. Sve je veći broj mudrih arheologa koji u svoja istraživanja uključuju stručnjake raznih područja i to od samog početka terenskog rada, suočeni s činjenicom da samo zajedničkim nastojanjima mogu doći vjerodostojnih i sveobuhvatnih podataka.

tafonomija; arheozoologija; tafonomski čimbenici; tafonomski proces; tafonomski efekt

nije evidentirano