hrvatski

Biodostupnost cinka

Cink je esencijalni element u ljudskoj prehrani. Hrana životinjskog podrijetla, posebno meso (govedina, svinjetina, teletina, janjetina) i neki morski plodovi dobar su izvor cinka, a hrana biljnog podrijetla (voće, povrće) ima niži sadržaj cinka. Ipak, u cijelom svijetu, mahunarke i žitarice predstavljaju najvažniji izvor cinka za većinu ljudi. Biodostupnost cinka iz većine namirnica je uglavnom od 10-30 %. Na apsorpcijsku učinkovitost utječe topivost prisutnih spojeva sa cinkom. Neki neprobavljivi biljni sastojci kao što su fitati, prehrambena vlakna, lignin, zatim kalcij, željezo te farmakološki unos folne kiseline mogu inhibirati apsorpciju cinka. Priprema, konzerviranje i obrada hrane mogu uklanjanjem ili redukcijom inhibitora cinka povećati njegovu apsorpciju. Dodatak povrća bogatog β-karotenom i spojevima sa sumporom povećavaju biodostupnost cinka.

biodostupnost; procesi pripreme hrane; inhibitori; promotori

nije evidentirano