hrvatski

Pozicioniranje obrazovanja u tranzicijskom vrednovanju činitelja razvoja hrvatskog društva

Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća globalizacija je obrazovanju dala ulogu mreže kojom se informacijska tehnologija „pričvršćuje“ u društveno tkivo. Ono je postalo mreža prepoznavanja i usvajanja upotrebljivosti za društveni razvoj svakog novog tehnološkog iskoraka. To se potvrđuje u primjeni informacijske tehnologije u gospodarstvu (poput automatizacije i robotizacije proizvodnih linija, primjene novih računovodstvenih softvera i sl.), politici (komunikacija i nadzor u unutrašnjoj i vanjskoj politici) i kulturi (povezivanje kultura na svjetskoj razini, npr.). Otuda je razumljivo da se u obrazovanju prepoznaje potencijal svakog društva kada je riječ o stvaranju, preuzimanju i primjeni nove tehnologije. Hrvatsko društvo dijeli ovu sudbinu te je očekivati da će u obrazovanju vidjeti glavnu polugu ukupnog društvenog razvoja. Ako je načelno takva orijentacija i prihvaćena, protekla dva desetljeća pokazuju da je društveni razvoj premalo bio njome vođen. U članku se analizira ova problematika uz empirijski iskorak (anketno istraživanje) koji daje naslutiti sazrijevanje svijesti o korelaciji između obrazovanja i razvijenosti nekog društva.

obrazovanje; tehnologija; razvoj; tranzicija; hrvatsko društvo

nije evidentirano