hrvatski

Nova strategija održive bioekonomije za Europu

Bioekonomija dolazi kao rezultat višegodišnjeg razvoja koncepta održivog i na znaju utemeljenog napretka. S jedne strane prema njoj su vodili odgovorno promišljanje o proizvodnji i zaštiti okoliša, a s druge strane nepovratno crpljenje prirodnih, naročito fosilnih resursa uz istovremeni eksponencijalni rast svjetskog stanovništva. Zemlje Europske unije na taj način potvrđuju visoku svijest u promišljanju problema koji se javljaju u suvremenom svijetu, što je iskazano i kroz suglasnost koja ja postignuta između dionika iz različitih sektora, javnog, privatnog i nevladinih organizacija. Težište strategije bioekonomije stavljeno je na istraživanja, inovacije, obuku širokog spektra zainteresiranih za bioekonomiju, zatim na razvoj tržišta i konkurentnosti, kao i na pojačan angažman svih zainteresiranih i snažniju koordinaciju u provedbi zacrtanih ciljeva. Danas je Europa predvodnik na svjetskoj razini na brojnim poljima bioznanosti, međutim kako SAD, Kanada, Japan, Indija i Kina ubrzano razvijaju industrijske biotehnologije, ulaganje u istraživanje i inovacije, prilagodba obrazovanja i obuka radne snage prema suvremenim potrebama, temeljni su preduvjeti za zadržavanje preimućstva u ovom području. Budući da će Europa tijekom idućih desetljeća biti suočena s nestajanjem prirodnih resurse, učincima klimatskih promjena i potrebom osiguravanja održive i sigurne opskrbe hranom i energijom, cilj kojemu se teži su objedinjavanje, a gdje me moguće i zamjena procesa na temelju fosilnih sirovina sa onima na bioosnovama. U tom novom pristupu vrlo često se javlja pojam biorafinerija, čiji je koncept, zapravo, analogan onome petrokemijskih rafinerijskih procesa, u kojima se proizvodi široka paleta proizvoda i goriva iz fosilnih izvora. Važno je i načelo kaskadne uporabe koje se bazira na jednokratnoj ili višekratnoj uporabi materijala nakon koje slijedi korištenje za dobivanje energije sagorijevanjem na kraju životnog ciklusa, uzimajući u obzir ublažavanje emisija stakleničkih plinova (GHG). Nusproizvodi i otpad iz jednog proizvodnog procesa koriste se kao ulazni tok u drugim proizvodnim procesima ili za dobivanje energije. Na taj način, biorafinerije mogu doprinijeti načelima "društva bez otpada", proizvodnjom različitih proizvoda i goriva na bioosnovi. Tako da današnja (petro)kemijska industrija, nakon pedesetak godina pretežitog oslanjanja na naftu kao polaznu sirovinu, ulazi u novo razdoblje.

održivost ; bioekonomija ; inovacije ; biorafinerija ; biogoriva

nije evidentirano