hrvatski

Energetska vrijednost polimernog otpada

Razvoj u modernom društvu tijekom proteklih desetljeća doveo je do ogromnog porasta u proizvodnji svih vrsta roba, koje neizravno generiraju otpad. Plastika je jedan od materijala s najbržim rastom zbog svojeg širokog spektra primjene i relativno niskih troškova. Trajanje života plastičnih proizvoda je relativno kratak. Stoga je potrebno smanjivati količine otpada, ponovno ga upotrebljavati, reciklirati ili energetski oporaviti spaljivanjem. Svaki od navedenih poatupaka oporavka doprinosi smanjenju količine otpada koji je potrebno odložiti, doprinosi zaštiti okoliša te smanjenju korištenja prirodnih resursa. Uovom radu provedena je procjena energetske vrijednosti sedam različitih polimernih materijala koji se u najvećoj mjeri, s obzirom na potrošnju, nalaze u otpadu. To su: polietile, polipropilen, polistiren, poli(etilen- tereftalat), poli(vinil-klorid), poli(metil- metakrilat) i poli(vinil-alkohol). Procjena je provedena s 4 različite metode: metodom izračuna utroška kisika tijekom spaljivanja, metodom izračuna specifičnih toplina izgaranja, metodom izračuna molarnih doprinosa entalpija formiranja te izračuna topline izgaranja kalorimetrijske bombe. Iz rezultata je vidljivo da je kemijski sastav polimera od presudnog značaja za energetsko vrednovanje. Vidljivo je da polimeri koji sadrže halogene elemente, npr. klor, oslobađaju znantno niže vrijednosti topline čime im je snižena i energetska vrijednost.

polimerni otpad; energetsko vrednovanje; energetski oporavak; spaljivanje; toplina izgaranja; recikliranje

nije evidentirano