hrvatski

Mikrobiološka korozija u prirodnim voda

Industrijski i energetski sustavi često koriste velike količine prirodnih površinskih voda, posebice riječnu vodu. Iako se za izvedbu ovih postrojenja uglavnom koriste korozijski visokootporne legure, one pod utjecajem prirodnih voda podliježu različitim korozijskim procesima, ne samo dobro poznatim abiotičkim korozijskim procesima, već i specifičnim biotičkim oblicima korozija, poznatim pod nazivom mikrobiološki uvjetovana korozija. U ovom radu nastojalo se ispitati dolazi li do pojave mikrobiološki uvjetovane korozije kod relativno kratkog perioda izlaganja (50 dana) najčešće korištenih metala u industriji, bakar niklene legure 70Cu-30Ni, nehrđajućeg čelika SS310, niskolegiranog čelika s 4, 4% Cr i titana, prirodnoj riječnoj vodi. Kako bi se lakše razlučilo u kojoj je mjeri korozijski proces uzrokovan elektrokemijskim procesima, a u kojoj mjeri djelovanjem mikroorganizama, paralelno je praćeno ponašanje metala u prirodnom mediju uzorkovanom iz rijeke Save te u vodi uvjetno steriliziranoj metodom membranske filtracije. Provedena je analiza površine metala, mikrobiološka analiza te elektrokemijska ispitivanja korozijskog ponašanja navedenih uzoraka metala. Analiza površine sastojala se od vizualnog pregleda površine metala, kao i pregleda optičkim te skenirajućim elektronskim mikroskopom uz ispitivanje sastava spektroskopijom energetske disperzije X-zraka. Također, standardnim mikrobiološkim tehnikama nastojalo se izolirati anaerobne sulfat-reducirajuće bakterije u uzorcima riječne vode i s površine analiziranih metala metodom brisa. Korozijsko ponašanje ispitivanih metala u oba medija praćeno je mjerenjem promjene korozijskog potencijala u vremenu te određivanjem polarizacijskog otpora metodama elektrokemijske impedancijske spektroskopije i linearne polarizacije. Metodom Tafelove ekstrapolacije određene su brzine korozije pojedinih metala na početku izlaganja prirodnoj i steriliziranoj vodi te nakon 50 dana. Analizom rezultata svih primijenjenih tehnika, došlo se do zaključka da jedino bakar niklena legura ne pokazuje značajnu razliku u ponašanju u prirodnoj i steriliziranoj vodi. Za razliku od nje, kod niskolegiranog čelika, titana i nehrđajućeg čelika primjećuje se značajna razlika što upućuje na zaključak da su promjene u ponašanju uzrokovane stvaranjem biofilma na površini metala izloženog djelovanju prirodne riječne vode.

prirodna voda ; mikrobiološki uvjetovana korozija ; biofilm ; korozijska ispitivanja

nije evidentirano