hrvatski

Velike miliolide, "putnici" u eocenskom Neotetis oceanu

Ovaj rad sadrži opis rasprostiranja, diskontinuiteta u prostornom i vremenskom pojavljivanju velikih miliolida, organizama koji su živjeli u morskim plićacima od Kariba do Indopacifika u rasponu od gornje krede (konijak) do oligocena. Složene građe, organizmi-specijalisti (7 rodova, 47 vrsta) su izumrla skupina velikih bentičkih foraminifera čiji su fosilni ostaci brojni u sedimentnim stijenama nastalim u okolišima oligotrofičnih mora ekvatorijalnog Neotetis oceana. Stalne morske veze između istočnih i zapadnih rubova oceana, povoljne temperature morske vode i odgovarajući sistem morskih struja zaslužni su za distribuciju miliolida. Po prvi put, u konijaku, četiri roda (Periloculina, Lacazina, Pseudolacazina i Idalina) se pojavljuju u zapadnom dijelu Neotetis oceana, u Pirinejskoj bioprovinciji i predstavljaju endemsku zajednicu. Do kraja krednog razdoblja (santon-mastriht) miliolide će se proširiti u središnji dio Neotetisa, tijekom srednjeg do gornjeg eocena dva roda dospijevaju u Indopacifičko područje, a jedan rod u Karipsku provinciju. Četiri eocenske bioprovincije su prepoznate analizom dokumentiranih fosilnih nalaza vrsta/rodova miliolida: 1) Karipska, 2) “Europska” (zapadna, središnja i istočna), 3) Sjevernoafrička (južni rub oceana) i 4) Indopacifička. Endemizam će se ponoviti i to među predstavnicima fabularida tijekom srednjeg do gornjeg eocena u Karipskoj zajednici i roda Lacazinella tijekom srednjeg do gornjeg eocena do oligocena u Indopacifičkom području.

Velike miliolide; eocen; Neotetis; bioprovincije

nije evidentirano