hrvatski

Trasiranja ponora rijeka Like i Gacke – primjer heterogenosti podzemnih tokova vode u kršu.

Lika i Gacka najznačajnije su rijeke ponornice hrvatskog dijela Dinarskog krša. Na ponorima Like i Gacke od 60-tih godina do danas obavljen je niz regionalnih trasiranja podzemnih tokova vode (Biondić i Goatti, 1976 ; Dukarić i Stroj, 2004, Dukarić i sur., 2005). Rezultati trasiranja pokazuju izuzetno široko područje pojave trasera u priobalju Velebitskog kanala. Također je ustanovljeno gotovo potpuno preklapanje područja istjecanja ponornih voda Like i Gacke. Duljina područja istjecanja iznosi 70 km, dok su glavni ponori Like i Gacke udaljeni međusobno 14 km, a od mora 20 do 25 km. Trasiranjem ponora Like utvrđena je i najdulja podzemne vodna veze na području Hrvatske: 47 km, od ponora Like do izvora Novljanske Žrnovnice (Kuhta i Brkić 2008). Prividne brzine podzemnog toka znatno se razlikuju pri pojedinim trasiranjima ovisno o hidrološkoj situaciji. Navedeni rezultati trasiranja ukazuju na izrazito složen i heterogen krški vodonosni sustav. Ovaj sustav obuhvaća podzemlje krškog masiva Sjevernog Velebita, poznatog po brojnim dubokim jamama, od kojih su tri dublje od 1000 m (Sustav Lukina jama-Trojama -1431 m, Slovačka jama -1320 m, Jamski sustav Velebita -1026 m ; www.speleologija.hr). Širina područja istjecanja uz višestruko križanje utvrđenih veza ukazuje na tečenje kroz hidraulički slabo povezane sustave kanala uz brojne pojave grananja tokova. Slaba hidraulička povezanosti podzemnog sustava kanala može biti posljedica pojave djelomičnih barijera u podzemlju koje dijelom usmjeravaju tok uzvodno od sebe duž pružanja, uz istovremeno propuštanje ograničenog toka okomito na pružanje (Stroj, 2010). Kako je razmatrano područje u potpunosti izgrađeno od okršavanju podložnih karbonatnih stijena, pojave barijera vjerojatno su vezane uz recentno aktivne rasjede koje često prate zone razdrobljene stijene sa glinom.

hidrogeologija krša; trasiranje; Lika; Gacka; Sjeverni Velebit

nije evidentirano