hrvatski

Moguća povezanost i izloženost aluminija i Alzheimerove bolesti

Svrha ovog rada je prikazati svojstva i djelovanje aluminija kao mogućeg etiološkog čimbenika u patofiziologiji Alzheimerove bolesti, s naglaskom na epidemiološke studije vode za piće i biokemijske i stanične pokazatelje dobivenie kao rezultat animalnih i in vitro postupaka. Aluminij se prirodno nalazi u hrani. U industrijski prerađenoj hrani se nalazi u obliku aditiva, a u biljnoj apsorbiran iz tla gdje se prirodno nalazi. Aluminij se nalazi i u vodi za piće gdje dolazi kao prirodno otopljeni, ili kao dodatak pri pročišćavanju vode. Količina aluminija u vodi za piće čini do 5% ukupnog dnevnog unosa pa je moguće da u vodi postoje drugi čimbenici koji sprečavaju ili čak potiču povećanu apsorpciju aluminija. Voda sa otopljenim silikatima i fluoridima smanjuje apsorpciju aluminija u probavnom sustavu. Pojedini kozmetički preparati sadrže aluminij, a nalazi se i u cjepivima. Antacidi i puferirani aspirini mogu sadržavati aluminij. Iako široko rasprostranjen, aluminij nije esencijalan za život. Prepoznat je kao neurotoksin koji djeluje na biološke sustave i izaziva različite štetne utjecaje. Povezanost aluminija i Alzheimerove bolesti je predmet rasprave već nekoliko desetljeća pri čemu se dovodi u vezu i s drugim neurodegenerativnim bolestima. Međutim, složene osobine aluminijske bioraspoloživosti čine ga zahtjevnim za istraživanja tako da se čvrsta uzročno-posljedična veza tek treba ustanoviti. Mnogi dokazi upućuju na važnost oligomerizacije beta amiloidnog proteina i neurotoksičnosti u patofiziologiji Alzheimerove bolesti.

aluminij; alzheimerova bolest; hrana; voda za piće; epidemiologija; beta amiloid; oligomerizacija

nije evidentirano