hrvatski

Aktualna pitanja problematike uvjetne osude u hrvatskom kazneom zakonodavstvu

Nužnost revitalizacije uvjetne osude u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu nije upitna. Donošenje novog kaznenog zakonodavstva prilika je za kriminalnopolitičko i dogmatsko osuvremenjivanje ove najmasovnije sankcije modernog kaznenog prava, tako i hrvatskog. Relativno inertan sustav sadašnje uvjetne osude u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu trebalo bi, de lege ferenda, u praksi učiniti fleksibilnijom, proširujući mogućnosti njezine primjene uz istodobno jačanje probacijskog elementa nadzora. Usporedno s tim valja riješiti nekoliko krucijalnih pitanja napose odsnos prema tzv. alternativnoj sankciji rada za opće dobro te institutu zaštitnog nadzora. Također, potrebno je načelno ali i u detaljima riješiti i pitanje primjene odnosno izricanja uvjetne osude prema pravnim osobama. U članku se analiziraju upravo ova važna pitanja instituta uvjetne osude u pozitivnom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu napose nakon donošenja propisa o izvršavanju nezatvorskih sankcija i odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. Odnos te kaznenopravne sankcije prema izvršavanju rada za opće dobro, ostvarenje zaštitnog nadzora i njena primjena na pravne osobe stavljeni su u kontekst poredbenog zakonodavstva, problema uočenih u sudskoj i izvršnoj praksi, te pitanja ostalih otvorenima unatoč recentnoj uspostavi probacijskog sustava i očekivanoj promjeni kaznenog zakonodavstva. U tom smislu, ukazuje se na mogućnost integracije poredbenih iskustava u hrvatski sustav nadzora nad izvršavanjem nezatvorskih sankcija, prepreke pri transformiranju probacije u profesionalnu službu, neodgovarajuće normiranje uvjetne osude prema pravnim osobama, te moguća nedorečenost Konačnog prijedloga Kaznenog zakona (posljednja verzija iz rujna o.g.) u području sustava kaznenopravnih sankcija i izvršavanja posebnih obveza uz uvjetnu osudu

uvjetna osuda; probacija; nadzor; alternativne sankcije

nije evidentirano