hrvatski

Neka istraživačka iskustva s rukopisnim ostavštinama uz poseban osvrt na nepoznato djelo Antuna Dabinovića

Opći porast pismenosti, zajedno sa širenjem djelokruga moderne države, a i javnih službi uopće, doveo je do nastanka golemih količina (potencijalnoga) arhivskoga gradiva, čak i ako u obzir uzmemo samo »klasične« medije. S tim je povezan i trend strukovne specijalizacije, u kojem pod sve izraženijim pritiskom svagdašnjih zadaća i arhivisti i povjesničari imaju sve manje mogućnosti pratiti nastojanja onih drugih, upućuje nas na promišljanje novih načina međusobne suradnje ili barem izmjene iskustava. Kao ne-arhivist, autor članka stoga uvodno raščlanjuje neka iskustva s rukopisnim ostavštinama pojedinaca djelatnih u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. st., uglavnom stečena u okviru Hrvatskoga biografskog leksikona Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Njegova istraživačka sastavnica, naime, upućuje na mnogobrojne kontakte s arhivima, knjižnicama i muzejima, ali i pojedincima, pri čem se biobibliografski podatci ne nalaze samo u izdvojenim osobnim fondovima već i u onima pravnih osoba. Pojmovi dokumentarnoga i narativnoga, intimnoga i javnoga, službenoga i neslužbenoga pritom se nerijetko preklapaju, što se katkad zrcali i u pronalasku pojedinih elemenata rukopisnih ostavština na neočekivanim mjestima. Osim korespondencije, dnevnika, memoara i uopće izvornih, počesto neobjavljenih književnih tekstova, na koje se obično pomišlja pri spomenu rukopisnih ostavština, u obzir valja uzeti i neobjavljene inačice publicističkih, stručnih, odnosno znanstvenih tekstova, koje do faze tiska nisu dospjele iz najrazličitijih razloga. Jedan od takvih slučajeva predstavljaju i rukopisi drugoga i trećega sveska djela Hrvatska državna i pravna povijest sveučilišnoga profesora Antuna Dabinovića, kojega je samo prvi svezak objavljen u Zagrebu 1940. u nakladi Matice hrvatske te pretiskan 1990. Oba neobjavljena rukopisa čuvaju se u Hrvatskom državnom arhivu, a drugi dio izlaganja posvećen je upravo njihovoj sadržajno-kontekstualnoj raščlambi.

rukopisne ostavštine; Hrvatski biografski leksikon; Antun Dabinović; hrvatska pravna povijest; arhivistika; Hrvatski državni arhiv

nije evidentirano