hrvatski

NSB u Zagrebu : kroz slojeve klasicizma i secesije

Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu je, nedvojbeno spomenik nacionalne povijesti i kulture. to je prva biblioteka u nas koja je dobila posebnu zgradu. Zadovoljivši svojim otvaranjem, 1913. godine, utilitarnu svrhu i razlog građenja, ona doseže i višu razinu širokih kulturnih perspektiva i ambicija. S današnje pozicije NSB se opravdano smatra spomenikom arhitekture najvišeg ranga. To je jedinstveni "Gesamtkunstwerk" unutar hrvatske moderne, cjelina koja na svim razinama integrira sve strukturne i oblikovne komponente prostornog likovnog fenomena: na razini urbo-arhitektonskog koncepta, kompozicije i prizora koji formira, zatim oblikovanja pojedinosti, likovnih elemenata i djela umjetničkog primijenjenog obrta. Arhitektura Sveučilišne biblioteke integrira elemente monumentalnog historicizma, rane faze secesije i europskih iskustava s prijelaza stoljeća, posebno njemačke arhitekture ranoga 20. stoljeća. Proučavanjem smjerova i individua, kroz primjere podudarnih kreativnih ritmova otkrit ćemo tragove klasicizma i secesije u različitim slojevima arhitekture, potvrđujući njihovo stalno prožimanje i interakciju. Kad kovorimo o arhitektu R. Lubynskom i NSB, krug mogućih asocijacija zatvara se prvom i najjačom generacijom Wagnerove škole. U vremenu koje je slijedilo klasicistička misao ponovo je oživjela kao svojevrsno estetsko-kreativno pročišćenje od opterećene secesijske ideje. I donedavni klasični "revival" nakon iskustva serijski producirane plošne arhitekture pokušava se objasniti na taj način.

nije evidentirano

nije evidentirano