hrvatski

Povijest pojma predstavništva. Elementi za izgradnju moderne teorije političkog predstavništva II

Autori u tekstu razmatraju treći oblik predstavništva razvijen u srednjovjekovnom nauku o korporacijama, tzv. identitetsko ili pars- pro-toto predstavništvo. Riječ je o odnosu u kojem se jedan dio korporacije – vijeće, skupština, neki članovi – u pogledu djelovanja smatra identičnim s cijelim tijelom korporacije. Identitetskim predstavništvom treba se posredovati misao pravnog jedinstva korporacije s mnoštvom članova ili dijelova od kojih se korporacija sastoji: aktom predstavništva različiti dijelovi korporacije formiraju njezino pravno jedinstvo u trenutku donošenja odluka. U razlici spram zastupničkog predstavništva položaj predstavnika pritom nije posljedica opunomoćenja ni prijenosa ovlasti djelovanja od strane predstavljenih: predstavnik i predstavljeni nisu dva različita pravna subjekta, nego se smatra kako u djelovanju svog uzdignutog dijela korporacija djeluje sama. U tekstu se prikazuju tri temeljna podtipa identitetskog predstavništva: valentior pars Marsilija Padovanskog, odlučivanje većinom o stvarima koje se tiču korporacije kao cjeline i djelovanje stalnog predstavničkog tijela. Posebna pozornost posvećuje se koncilskom pokretu u kojemu je identitetsko predstavništvo odigralo važnu ulogu, kao i prvom povezivanju predstavljanja snagom identiteta i ideje opunomoćenja u mišljenju Nikole Kuzanskog. Kao primjer povijesne institucionalizacije identitetskog predstavništva razmatraju se staleške skupštine njemačkih zemalja u periodu prije Francuske revolucije.

predstavništvo; identitetsko predstavništvo; koncilijarizam; Nikola Kuzanski; staleške skupštine

nije evidentirano